Digitalno doba i dva oblika nastava, što učenici preferiraju?

BJELOVAR – Narodna knjižnica Petar Preradović Bjelovar još je jednom pokazala kreativnost i brigu o djeci održavši još jednu „Spikaonicu“ na svom dječjem odjelu. Ovoga puta tema je bila „Nastava u digitalno doba“, a spikaonica je održana u ovogodišnjem 21. Tjednu mozga u Hrvatskoj. Učenici sedmog A razreda Prve osnovne škole Bjelovar imali su prilike čuti, ali i međusobno podijeliti sve vrline i mane digitalnog doba u čijem se okruženju nalaze od svog rođenja. Na Spikaonici se govorilo o utjecaju digitalne tehnologije na živote mladih koji pred ekranima provode veći dio dana, a pogotovo za vrijeme održavanja online nastave za vrijeme pandemije. Razgovaralo se i o tome kako je prijelaz nastave u virtualno okruženje utjecao na snalaženje učenika i poteškoćama koje su se javile pri tom procesu te kakve mogu biti posljedice na psiho-socijalno sazrijevanje djece. >

Gošće spikaonice bile su Mirela Alebić, prof. njemačkog jezika i književnosti i opće lingvistike, Sanja Vranješević, ravnateljica OŠ Veliko Trojstvo, Vedrana Viljevac – Barić, mag. physc. i Nina Plažanin, dipl. psihol.

– Velika je razlika odvija li se nastava uživo ili putem ekrana, posebno u trenucima kada učenik dobije zadatak i prima određene informacije. Kod online nastave, najveći je problem izostanak neverbalnih signala koji djeci inače omogućuje bolje usvajanje gradiva, učenje i pamćenje. U nastavi na daljinu dijete troši puno više vremena za shvaćanje što se od njega zaista traži. Tada dolazi do mentalnog zamora koje je specifičan za takav oblik nastave – rekla je Vedrana Viljević – Barić, stručna suradnica i profesorica psihologije.

– Sigurna sam da se većina učenika više pronalazi u nastavi u školi. U današnje vrijeme digitalne prednosti zaista postoje, no nadam se da ćemo razne komunikacijske kanale koristiti sve manje, čak samo kada je to zaista potrebno. Tehnologija nam pomaže pri odrađivanju edukativnih igrica, mozgalica i kvizova znanja, no potpuna digitalnost ne bi trebala doći u obzir – kaže Mirela Alebić, profesorica njemačkog jezika i književnosti i opće lingvistike. 

Kakve su reakcije djece jako dobro zna i ravnateljica Vranješević.

– U početku samog prelaska na online nastavu, kod učenika je vladala početna euforija jer su svi dobili tablete kojima su se jako veselili. Već nakon tjedan, dva počeli smo nailaziti na razne probleme, od pucanja internetske veze, pa netko od ukućana možda zasmeta, višečlane obitelji su znale biti izazov koje puno toga nisu mogle ili uspjele poloviti, do toga da su se roditelji morali odricati poslova i zanemarivati druge obaveze. Naravno, bilo je i pozitivnih pomaka, jer su učitelji i učenici uvidjeli svoje digitalne vještine, no činjenica je da ne postoji adekvatna zamjena za održavanje nastave u školi. Učenici na taj način slušaju jedni druge, druže se, razgovaraju i svakako da tako bolje uče i usvajaju gradivo. Mislim da smo iz tih nastalih situacija uvidjeli koje su pozitivne strane nastave uživo. Posebno su dobro online nastavu prihvatila djeca najmlađeg uzrasta, njima je to bilo jako zanimljivo dok oni stariji, kojima je tehnologije preko glave, nisu bili toliko oduševljeni – navodi Vranješević.

– Ova tema je prilično individualna i ovisi o nekoliko faktora, posebno o obiteljskoj atmosferi u kojoj se učenik nalazi. Netko voli biti kod kuće i boraviti s članovima obitelji, dok neki jedva čekaju odlazak u školu. Pri organizaciji online nastave svjedočili smo brojnim problemima. Iako su zahvaljujući digitalnoj tehnologiji neke stvari danas puno dostupnije, to ne znači da su djeca digitalno zrela i da pružene mogućnosti znaju koristiti na dobar i koristan način. U to se često uvjerimo kroz rješavanje praktičnih zadataka. Mislim da je i školarcima dosta digitalnih alata, pa tako i sami kažu kako im sve to postaje vrlo naporno. Tijekom pandemije smo od djece često puta čuli da se raduju povratku u školu. Djeca su zbog korona krize bila zakinuta za puno toga. Sada se napokon polako vraćamo u normalnu i svi puno bolje funkcioniramo – pojasnila je Nina Plažanin, profesorica psihologije u Komercijalnoj i trgovačkoj školi u Bjelovar

Najhrabriji učenik za izjavu Marko Samardžija ipak više voli online nastavu, no na pitanje kada je bolje savladavati gradivo, tu spremno odgovara – uživo!

– Meni je malo bolja online nastava, jer se tada više čujem s prijateljima. Ipak, gradivo se puno bolje usvaja i obrađuje kroz nastavu uživo. Ukoliko će u budućnosti biti veći broj zaraženih, neka nastava i dalje bude online. Sigurnost svih nas ipak bi trebala biti na prvom mjestu. Ne računajući online nastavu, na internetu provodim oko sat i pol dnevno, najčešće na kraju dana. Surfam, posjećujem društvene mreže, komuniciram s prijateljima. Nakon osnovne škole namjeravam upisati srednju Tehničku školu, smjer računalni tehničar – zaključio je Marko koji je, kako nam je ptičica na grani rekla, od svoje razrednice Jasne Kalem za svoju hrabrost pred medijima dobio peticu.

Iako su pandemija i online nastava donijeli izazove i probleme, naučili su škole da upoznaju i prednosti nastave u virtualnom okruženju. Zaključak je jasan – Marko i njegovi prijatelji mogu sve jer uspješno uspješno kontaktiraju i „oči u oči“ i „oči u kameru“.