Poziv na rad u Rusiju bio je šifra za odlazak u smrt

Marija Bilek nema niti jednu fotografiju iz svog djetinjstva. Jedinu koju je imala dala je 1945. godine svome ocu, prije nego što je u jednoj od zloglasnih kolona tzv. križnih puteva odveden na stratište. Obitelj i danas vjeruje da je ubijen u Lugu, zloglasnoj šumi na rubu Bjelovara, u kojoj su skončale stotine nedužnih.

Za vrijeme Drugog svjetskog rata Marijinog oca, kao i mnoge druge, mobilizirala je tadašnja Nezavisna Država Hrvatska. Kasnije je odbio prijeći u partizane, no nije se bojao eventualne odmazde.

-Ja nisam nikome ništa učinio, nisam ni za što kriv. To je stalno ponavljao. No, na koncu su ga ipak odveli – prisjeća se Marija.

Nakon toga za oca nisu čuli jedno vrijeme, a onda je Marijina majka nekako saznala da će ga u jednoj od kolona, koja je stizala od Maribora, vratiti u Bjelovar.

-Išla sam s majkom, a s nama je bila i susjeda, čiji muž je također bio u koloni. Nosile smo im jelo. Pješice smo išle iz Narte do Ždralova. Tamo nije bilo nikoga, ljudi su se od straha skrivali po kućama da ih nitko ne vidi dok prolazi kolona – prisjeća se Marija koja je tada imala sedam i pol godina. I danas pamti trenutak kad je među izmučenim zarobljenicima ugledala oca.

-Imao je škriljak na glavi. Bilo ih je puno, a on i susjed uspjeli su izaći iz kolone i sakriti se s nama iz jednog stoga sijena. Jeli su hranu koju smo im donijeli. Moja majka je nagovarala oca da pobjegne, da se sakrije, no on je ponavljao da nije ništa kriv i vratio se u kolonu. Tada sam ga vidjela posljednji put – priča Bilek.

Njezina majka je još jednom uspjela komunicirati s njim, kroz prozor bjelovarske vojarne u kojoj je bio smješten s ostalim zatvorenicima. Ponovno ga je nagovarala da pobjegne, no on je tvrdio da je nedužan.

-Kasnije smo doznali da su čuvari pitali zarobljenike tko želi ići na rad u Rusiju. Moj otac se javio, želio je što prije odraditi kaznu. Nakon toga mu se izgubio svaki trag – priča Bilek, dodajući kako su kasnije od drugih zatvorenika čuli kako je Rusija bila šifra za Lug. Tko se javio za rad u Rusiji, završavao je na stratištu.

Nakon što su ostali bez oca, za Mariju i njezinu braću i majku, uslijedilo je teško razdoblje. Nova jugoslovenska vlast osvećivala se svima koji su, svojevoljno ili silom prilika, imali neke veze prijašnjim režimom. Iz Narte, gdje su živjeli, na kratko vrijeme su ih protjerali, a u međuvremenu im iz staja odveli stoku, opljačkali kuće.

-Čak su i zavjese skinuli s prozora! Kad smo se vratili, nismo imali ništa. Jedna susjeda nam je dala žlicu, druga tanjur, i tako smo krenuli iz početka – priča Bilek. I danas svake godine odlazi na komemoracije u Lug.

-Toliko puta mi je došlo da ustane, imala sam potrebu nešto reći. A onda si mislim, reći će drugi, što se sad ta žena javlja. Pa nisam. A imala sam potrebu to istresti iz sebe – kaže Bilek, dodajući da joj je stoga drago što je mogla svoju priču za film „Tajna zloglasne šume Lug“. Film je u finalnoj fazi izrade i uskoro će biti predstavljen javnosti. S pričom Marije Bilek, ali i mnogih drugih svjedoka strahota koje su se događale na bjelovarskom području neposredno nakon Drugog svjetskog rata.