Gradsku vrevu zamijenili komadićem raja u prirodi: ‘Ujutro nas bude ptičice s kojima pijemo kavu na terasi’

Prije 5 godina, nakon godina života u podstanarstvu, supružnici Dijana i Slaven Rajković odlučili su okrenuti novu stranicu u svojim životima, pozdraviti se sa životom u gradu i zaploviti posve novim vodama života na selu. Vrijeme je pokazalo, bila je to njihova najbolja odluka. Danas uživaju u svom mjestu pod suncem u Maglenči, naselju koje administrativno pripada općini Veliko Trojstvo, tek 10-ak minuta udaljenom od Bjelovara.

-Prije pet godina konačno nam se pružila prilika dići stambeni kredit uz APN poticaj pa smo krenuli u istraživanje. Našu buduću kućicu “snimili” smo sasvim slučajno vraćajući se s jedne kavice kod stričeka Milka gdje smo često voljeli svratiti. Nazvali smo broj s oglasa i tako je sve krenulo. Oboje volimo prirodu i odmah nam je ta opcija života na selu bila privlačna – priča Dijana otkrivajući kako im je Maglenča oduvijek bila draga tim više što su prije 15 godina na Planinarcu organizirali svoju svadbu.

Proces transformacije

Što se procesa transformacije tiče, Dijana priznaje kako on traje otkako su se uselili, a to znači da su ušli u šestu godinu. Ono što su prvo radili bilo je krovište i novi dimnjak.

– Kuća je stara blatnjara koja je već adaptirana za ljude koji su prije nas u njoj živjeli. Međutim, u njoj su tada bile samo tri prostorije – kuhinja kupaona i soba. Uz kuću s dvorišne strane je velika terasa i stara štala koja je služila kao šupa. Nju smo odlučili srušiti te dignuti novu prostoriju na tome mjestu a jedan dio terase zatvoriti. Time smo dobili spremište, dnevni boravak, hodnik te novu kuhinju. Najviše izazova predstavljale su financije naročito nakon što su tijekom covid pandemije cijene građevnog materijala otišle “u nebo” te je bio problem pronaći dobre majstore. Tu nam se posrećilo te smo našli zaista dobru ekipu dečki koji su nam rušili i gradili ovaj najnoviji dio kuće. Pomagali su nam prijatelji, naši dragi kumovi s hrpom iskustva u renovaciji njihove kuće. Sve što smo mogli i znali radili smo sami na čemu možemo biti zahvalni tutorijalima s Youtubea, osim struje i keramike. Muž je sam radio većinu posla vezanu uz knauf i baš sam ponosna na njega jer je to radio prvi put. Ostaje nam sada urediti ovaj dio u kojem smo do sada bili, planiramo napraviti ugradbene ormare u spavaćoj sobi, pregraditi bivšu kuhinju da dobijemo vešeraj i radnu sobu te danas sutra kad skupimo malo novčića izrenovirati kupaonicu – opisuje tijek obnove Dijana, inače odgojiteljica u bjelovarskom Dječjem vrtiću Ciciban.

Opipljivi mir

Danas, nakon pet godina života na selu nadomak grada, Dijana ističe kako se život na selu pokazao kao pun pogodak.

– I muž i ja smo gradska djeca, ali ja sam svoje praznike provodila kod bake i djeda na selu i obožavala sam taj dio godine tako da sam se možda malo brže adaptirala na novi dom. Uživam u vrtlarenju kad zatopli, u svom cvijeću, uređivanju okućnice. Muž je zadužen za voćnjak. Sretni smo što imamo dobre susjede s kojima se slažemo, a s nekima smo i dobri prijatelji. Mislim da nam je najljepša tišina kojom smo okruženi…ujutro nas bude ptičice s kojima pijemo kavu na terasi, a naš peso ima puno mjesta za igru i istraživanje. Tko god dođe k nama prvo što primijeti je razlika u kvaliteti zraka i taj opipljiv mir koji nas okružuje. Jedva čekamo toplije vrijeme pa da krenemo u radove oko kuće, vrt, zemlja, briga o voćnjaku… Mi smo presretni i Bogu dragom zahvalni na svom malom komadiću raja i ne bi se mijenjali ni za što – zaključuje Dijana.