Svi ga znamo kao policajca i nogometaša, no on je i poljoprivrednik: “Prije 20 godina na djedovini sam zasadio lijesku i tako je sve krenulo…’

Žarka Čanađiju Bjelovarčani znaju kao policajca i kao nogometaša, ali on je i poljoprivrednik. Još 2005. je na naslijeđenoj djedovini na pet i pol hektara zasadio lijesku i to na valu državnog poticanja sadnje trajnih nasada, ali za razliku od mnogih on od proizvodnje nije odustao. Dapače. U međuvremenu je kako bi ju razvio koristio i mjere ruralnog razvoja.

-Prije nekih 12 godina smo koristili Mjeru 6.3.1. Programa ruralnog razvoja za male poljoprivrednike kroz koju smo dobili 15 tisuća eura. Tada je to dosta ljudi dobilo, a mi smo potporu iskoristili za kupnju sušare i jednog kvalitetnijeg stroja za krckanje, odnosno lupanje lješnjaka – kaže Čanađija.

Svjestan je da bez ulaganja nema razvoja niti konkurentnosti. Odlučio se za istarsku duguljastu lijesku zato jer oko nje ima malo manje posla, ali unatoč podbadanjima prijatelja da je lješnjake dovoljno samo zasaditi i pobrati to nije tako.

-Svaka kultura ima svoje zahtjeve koji se moraju ispoštovati želiš li da to bude konkurentno, a i da te nije sram jer ti je netko rekao da ti je lješnjak gorak, da ne valja, da ima loš okus – ističe Čanađija.

Dobar interes za lijeskom, ali i dodatnom kulturom s njihovog OPG-a

Dobivenim količinama i kvalitetom je zadovoljan iako kao i drugi ljeskari vodi sve žešću borbu s nepozvanim gostima.

-Problem koji pogotovo posljednjih godinu, dvije muči sve više proizvođača je trulež ploda. Još ne znamo sigurno što uzrokuje tu trulež, ali svi sumnjamo na smrdljive martine – priča taj proizvođač.

Nepoželjnim gostima unatoč na uzgoj kao ni na plasman se ne može požaliti. Lješnjaka ima, ne ide na velike prinose, ali kvalitetom je zadovoljan, a zadovoljni su i kupci što dokazuje i njihov interes.

-Moja prodaja se 99 posto odnosi na prodaju na kućnom pragu, riječ je onima koji učestalo kupuju od mene i moram priznati da su izuzetno zadovoljni s kvalitetom – zadovoljan je Čanađija.

Iako su se za vlastite potrebe poigrali preradom, lješnjak prodaju kao sirovinu, ali uz lješnjak imaju i aroniju čiji je nasad velik 0,2 hektara. Zasadili su ju, iskren je Žarko, jer je bobičasto voće donijelo više bodova na EU natječaju, ali su ju i zadržali. Unatoč potresima na tržištu aronije i tom su kulturom zadovoljni.

-Unazad nekoliko godina nismo mogli prodati prerađeni sok, ali moram priznati da ga u posljednje dvije godine nemamo ni dovoljno. Baš kao i kod lijeske i kod aronije su ljudi mislili da je to brza zarada i sada odustaju – priča Čanađija.

Ostaju uporni koji su pronašli svoje mjesto na tržištu, među njima je i Čanađija koji tako nastavlja razvijati svoju priču o lješnjaku i aroniji koja će mu biti i glavna razbibriga kada skine policijsku uniformu.

Foto: Facebook OPG Čanađija