Kreću upisi u školu: Pogledajte što bi sve budući prvašići trebali znati na testiranju za prvi razred

U tijeku je upis djece u prve razrede kroz sustav e-građana, no nakon ove formalnosti na red dolazi utvrđivanje psihofizičkog stanja djeteta u školama. Riječ je o, kolokvijalno nazvanom, testiranju za školu koje ponajprije kod roditelja izaziva mnogo pitanja. Upravo smo zato razgovarali sa socijalnom pedagodinjom bjelovarske II. osnovne škole Dijanom Krajcar Magdić koja nam je otkrila kako samo testiranje izgleda i što bi sadašnji predškolarci trebali znati prije upisa u školu.

Nije sve u znanju

– Riječ je o procjeni psihofizičkog stanja djeteta tijekom koje se kroz određene materijale nastoji utvrditi koliko je dijete pripremljeno za školu, koliko je zainteresirano i motivirano za školu. Važno je da dijete ima razvijen interes, odnosno želju učiti. Upravo je ta motiviranost kasnije najbitnija, manje su važna znanja kojima dijete barata u trenutku procjene. Također, tijekom samog testiranja gledamo koliko je emocionalno spremno za školu, ima li problem s odvajanjem od roditelja, kakva mu je neposredna komunikacija i kako se uspostavlja s djetetom komunikacija. Sve su više u fokusu govorno-jezično izražavanje te bogatstvo rječnika jer bilježimo sve više govornih teškoća kod djece, a ako taj segment nije razvijen, moglo bi doći do ometanja samog procesa učenja i razvoja vještina. Također, važno je i koliko dijete može usmjeriti pažnju na sadržaj rada, da nije motorički jako nemirno, nego da se može neki period usredotočiti na ono što se radi – pojasnila je Krajcar Magdić.

Što je s čitanjem i pisanjem?

Kada je pak riječ o dijelu procjene za upis u prvi razred vezane u stečena znanja, naša sugovornica je istaknula kako se gleda koliko su razvijene predvještine za razvoj čitanja, pisanja i računanja.

-Provjeravamo i pojmovno znanje, baratanje određenim skupnim pojmovima, koliko su djeca u stanju prepričati pričicu na nekom nizu slika ili prepričati svoj dan ili nešto što rade u danu. Također, volimo provjeriti i koliko barataju podacima o sebi – što oni rade u danu, s kime žive, gdje žive. To znači da bi bilo dobro da imaju taj okvir sebe u prostoru i vremenu – otkrila je socijalna pedagoginja osvrnuvši se i na veliko pitanje koje muči brojne roditelje, a riječ je o znanju pisanja i čitanja prije nego dijete krene u prvi razred.

– Roditelji često misle da djeca moraju znat pisati, no to nikako nije točno. Naime, u praksi se nerijetko događa da dijete nauči pisati slova na krivi način, a to je kasnije teško ispraviti. Mnogo je važnije da oni čuju, na primjer, prvi ili zadnji glas u riječi ili da glasove mogu spojiti u riječ. Upravo je ta slušna pažnja jako bitna u samom procesu učenja. Naravno, ako znaju prepoznati slova, bit će im lakše kasnije dok krene samo učenje slova. Što se tiče matematičkih vještina, važno je da dijete barata količinom, odnosima među predmetima – veće, manje, jednako, da povezuje broje i znamenke – naglasila je Krajcar Magdić dodavši kako su tijekom procesa procjene vrlo važne i grafomotoričke sposobnosti. To znači, pojasnila je naša sugovornica, kako dijete barata olovkom, kako drži olovku, kakva je fina motorika, kako izgleda djetetov crtež.

Zaboravite brzinske instrukcije!

– Obično tražimo da djeteta da nacrta sebi ili sebi blisku osobu, da napiše svoje ime i da nešto precrta čisto da se vidi ta finoća u pokretu i koliko je naviklo na šaranje, bojanje i takvo izražavanje. Također, tijekom procjene za upis u prvi razred provjeravamo i koliko je razvijena vizualna pažnja pa tako dijete treba zapamtiti određeni broj sličica pojmova pa ih onda ponoviti, kao i slušna pažnja koja se provjerava na način da dijete čuje određene pojmove pa ih dijete kasnije ponavlja – otkriva je naša sugovornica naglasivši kako procjena za upis u prvi razred nikako nije ocjenjivanje.

– Nema smisla djetetu sada davati brze instrukcije za ovo testiranje. Sve ove vještine kod djece se spontano razvijaju tijekom njihovog života. Ne možemo na brzinu naučiti predvještine čitanja. To se razvija od djetinjstva, od toga da listamo s djecom, čitamo im slikovnice… Dijete spontano upija različita znanja. Naravno, ako nije razvilo neke vještine, znači da mu jednostavno u tom nekom dijelu treba vremena. Ujedno, to je i poruka roditeljima kako kroz igru neke stvari još razvijati. Također, to je i poruka i školi i budućim učiteljicama kako bi znale na što će se više morati fokusirati se tijekom početnog rada s djecom – zaključila je naša sugovornica.