Još jedan infarktni dvoboj rukometaša Bjelovara: „Iščupali“ trijumf

Utakmica bjelovarskih i đakovačkih rukometaša u dvorani Europskih prvaka bila je sve samo ne lijepa te je nakon svih događaja najvažnije što su domaćini slavili potvrdivši tako prošlotjednu gostujuću pobjedu ostvarenu u Vidovcu. Krajnji ishod glasio je 20:18, a bilo je ovo možda najčudnijih ovosezonskih 60 minuta rukometne igre u režiji RK Bjelovar. Mali broj pogodaka uzrokovan je čvrstim obranama s obje strane, odličnim vratarima, ali i mnoštvom propuštenih „zicer“ situacija. Te „zicer“ situacije posebice se odnose na domaći sastav, odnosno njegove krilne rukometaše koji su naprosto izluđivali bjelovarske ljubitelje rukometa.

Treneri – Silvio Ivandija s domaće te Damir Eklić s gostujuće strane čitavo vrijeme trajanja meča skakali su pokraj parketa pokušavajući na pravi put izvesti svoje igrače s tim da su žuti iz ravne Slavonije već na početku kreirali prednost 1:4 i 2:5. Tih 2:5 na semaforu je stajalo u 13. minuti zgoditkom Josipa Punde – povratnika u đakovački dres, a koliko su se u napadačkim akcijama mučili rukometaši Bjelovara govori činjenica što su u tih 13 minuta samo jednom poentirali iz igre. Ipak, slabo napadačko izdanje nadomješteno je fantastičnom obranom koju je odličnim intervencijama popratio gruzijski vratar Gigi Rukhadze (zaustavio se na 18 uspješnih intervencija) pa ovdje zapravo govorimo o jednoj pravoj rovovskoj bitci. Bio je ovo „ratnički“ rukomet, borba za svaki centimetar terena s tim da ovaj navod najbolje oslikava rezultat poslije prvog poluvremena – 8:9. On je mnoge posjetitelje podsjetio na vrijeme bjelovarskog ORK Partizan.

Valja kazati kako je od tih devet zgoditaka Đakova već spomenuti Punda postigao njih pet (tri sedmerca; ukupno osam golova) na taj način dokazavši da još uvijek nije za otpis. Isto tako, ovakvom borbenošću RK Đakovo je, predvođen dvojicom „staraca“ – Totom koji je imao 20 obrana te Pundom pokazao da ga ne dotiče činjenica što je ovo za njega bila već treća utakmica u sedam dana. Stoga, obzirom na sve viđeno u prvom dijelu, bilo je jasno da će pobjednika odlučiti detalji. Konstantan zaostatak Bjelovar je konačno dostigao pri rezultatu 15:15 za što je u 42. minuti zaslužan mladi Marko Švenda, a kada je Martin Mihailić zabio za 16:15 u 47. bjelovarski simpatizeri su pomislili – „gasi struju, vodimo“. Međutim, kraj nije bio niti blizu, no domaćin je, osim raspoloženog Rukhadzea u svojim redovima imao još jednog „jokera“.

Njegovo ime je Domagoj Grizelj – čovjek koji je stisnuo zube i, unatoč ozljedi nožnoga zgloba od koje se još uvijek oporavlja put do suparničke mreže pronašao u sedam navrata. Ta je brojka za jedan ovakav meč jako velika te je popularni „Gricko“ time dokazao da je vođa ove bjelovarske mladosti. Jer, očigledno se ne boji preuzeti odgovornost kada je gusto. Po svemu ključnih +2 domaćin je ostvario u 52. golom Mihailića (18:16), da bi Vladimir Flanjak i Grizelj dovršili posao. Zanimljivost jest ta što je Grizelj taj okrugli gol postigao početkom 58. minute pa i taj podatak govori kakvoj smo utakmici svjedočili. I onda, kada je sirena konačno označila kraj Ivandija te svi oni kojima je drag RK Bjelovar odahnuli su.

No, u cijeloj ovoj priči postoji još nešto. Naime, od aktivnog igranja rukometa oprostili su se Mario Vuglač i Tibor Jurjević. Također, Miroslav Habijanec „Habo“ – čovjek koji je cijeli svoj život posvetio bjelovarskom rukometu otišao je u zasluženu rukometnu mirovinu. Prigodne poklone navedenima uručio je klupski predsjednik Dario Kudumija, pljesak se prožeo dvoranom te nam sada ovim legendama preostaje poželjeti svako dobro. Sigurni smo da ćemo se i dalje viđati na tribinama te zajedno navijati za svoj omiljeni klub.

I sada vam kao zaključak donosimo Ivandijina razmišljanja o ovih epskih 60 minuta.

–Naš napad je bio izuzetno loš, posebice u prvome poluvremenu. Bili smo neučinkoviti s tim da su u toj neučinkovitosti prednjačili naši krilni igrači. Nedostajao nam je vanjski šut koji je neophodan kako bi se „otvorila“ suparnička obrambena zona. Ovakvu našu prezentaciju možemo pripisati i đakovačkom vrataru Borisu Totu koji je u ovih 60 minuta stvarno puno „poskidao“. Međutim, nasreću, i mi smo među svojim vratnicama imali čovjeka koji mu je parirao pa smo se uslijed toga i uslijed naše odlične obrane 5-1 uspjeli zadržati u rezultatskom priključku. Shodno tome, prelomili smo dvoboj s nekoliko realiziranih napada, a iako smo teško dolazili do kvalitetnih pozicija za udarac.

Rekao bih da treba znati „izvući“ susret čak i kada igraš loše te moji momci zaslužuju sve čestitke. Sada znamo na čemu moramo dodatno raditi na treninzima u budućnosti uz napomenu da nam predstoji gostovanje u Zaprešiću. Riječ je o momčadi koja se pojačala s dvojicom rukometaša RK Rudar Rude, ali sve je ovo nekako podjednako i idemo tamo pružiti maksimum pa ćemo vidjeti do čega će nas to dovesti. Svakako, nadamo se najboljem – iscrpan je u svom izlaganju bio strateg bjelovarskih rukometaša.

Filip Mlinar
Foto: Filip Mlinar