Čak 6 od 7 uzoraka jeftinog vina patvoreno: Što to Hrvati piju i kako prepoznati lažno vino?

Zdenko Kramarić pridružio se društvu bivših vinara. Nakon 15-ak godina iskrčio je vinograd na području Velikog Trojstva samo iz jednog razloga – vino nije mogao prodati.

-Cijena vina je bila takva da se njom nije moglo ni pokriti troškove šprica, a kamoli posao. Nitko od nas ne može dati vino po 1,5 euro. U nekim trgovinama se moglo naći vino i po toj cijeni, ali to je vinograd vidjelo jedino kada je kamion prolazio pokraj vinograda – razočaran je Kramarić.

 

Kramarićeve riječi nisu samo rezultat njegove frustracije. Nalaz Državnog inspektorata pokazao je da je petina vina na hrvatskom tržištu patvoreno, a dio vinara tvrdi da je situacija još i gora. Prstom upiru mahom u vina koja se prodaju i po dva, dva i pol eura po litri, ne zadovoljavaju, tvrde vinari, ni minimalne standarde kvalitete, ali niskom cijenom po kojoj domaći vinari vino ne mogu ni proizvesti narušavaju ovdašnju proizvodnju. Vinari stoga priželjkuju snažniji rad inspekcije i oštrije kazne.

Vinari stvar uzeli u svoje ruke

Udruga Graševina Croatica koja okuplja vinare regije istočne Hrvatske je isfrustrirana što se patvorena vina prodaju i u buteljama prije otprilike godine dana provela vlastito istraživanje, analizirala sedam uzoraka vina koje se prodavalo od 2,30 do 2,50 eura po litri. Od sedam uzoraka čak šest se pokazalo patvorinama, lažnim vinom u kojem su pronađeni dodaci vode i etanola primjerice kukuruza. To je, kažu, tek santa leda, od tada se ništa značajno promijenilo nije, a patvorena vina na tržište dolaze i iz istočne Europe, ali i iz Hrvatske. Problem je pri tome što bi prosječan potrošač teško na temelju okusa mogao otkriti je li neko vino patvoreno ili je samo lošije kvalitete.

-Možemo prepoznati da tu nema slada, kiseline, šećera, ali to bi mogli prepoznati izvježbana nepca ili sami vinari. No, za to vino trebate kušati, a vi negdje u trgovini ne možete ga kušati, a uz to ne znači da je vino koje se prodaje u karnistrima od pet litara patvoreno. To se ne može reći – ističe predsjednik udruge vinara Bregovita Hrvatska Miroslav Polovanec.

Kako onda otkriti je li neko vino patvoreno ili nije? Iako to nije jasan znak, upitnik bi se nad glavama potrošača ipak trebao pojaviti u slučaju da je vino neuobičajeno jeftino, ističe direktor Graševine Croatice Tomislav Panenić.

-Sada kada su cijene vina i zbog nedostatka na domaćem tržištu i velike potražnje rasle, odjednom se pojavljuju vina tipičnog imena po atipično niskim cijenama. Jako je teško očekivati da je to vino koje ima tako nisku cijenu identično onome što se inače nudi po većim cijenama – ističe Panenić.

Patvorena vina pri tome nemaju nazive koji su većini ljudi nepoznati već se patvori ono što je većini dobro znano jer najlakše se sakriti među vinima koja imaju najveći obrtaj.

-Naravno da su ona vina koja ulaze u brojne akcijske kataloge najčešća meta jer se u kratkom roku proda velika količina i to vino nestane. Uđe jedna količina za pojedinu akciju i jako ju teško ‘uloviti’ unutar kontrole, a pogotovo ako treba naknadno utvrđivati tu šaržu jer nje više nema – opisuje stanje direktor Graševine Croatice.

No, kako sve napreduje, pa tako i metode i pristup onih koji patvore vino, više ni cijena ne mora nužno biti pokazatelj.

-Oni su toliko sposobni da su stavili i više cijene da bi sakrili da je to patvorina, cijena nije jedino mjerilo – upozorava predsjednik udruge vinara Bregovita Hrvatska.

 

Kako znati pijemo li vino ili ‘vino’?

Kada ne možemo vjerovati nazivima, cijenama, svom nepcu, kako onda znati pijemo li vino ili imitaciju? Prije svega trebamo kupovati lokalno od onih za koje znamo da rade vino.

-Sigurno kupcima možemo preporučiti da kada prepoznaju svoje domaće vinare da kupuju od njih jer tada mogu biti sigurni da vino nije patvoreno – kaže Polovanec.

Na istom je tragu i Panenić koji ističe i kako se pravi proizvođači ne boje stati iza svojeg proizvoda i promovirati ga.

-Prepoznatljivi vinari se trude ne samo pokazati da imaju svoje vinograde i svoju proizvodnju nego se i pojavljuju na raznim događanjima, promoviraju svoje vino na brojnim vinskim festivalima i sajmovima. Po tome se može vidjeti tko je izložio sebe jer njima uz takva ulaganja u promociju vino najmanje treba da budu predmet takvih optužbi – kaže Panenić.

Bolje je platiti malo više, popiti manje, ali znati što pijemo.

Ovaj tekst je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.