Rođeni talent: Kao klinac na koncertima čepio uši, a danas ponosno stoji ispred udaraljkaša kao njihov profesor

Bjelovar je i ovog siječnja bio epicentar jedinstvenog festivala – Tjedna udaraljkaša. Luka Mihajlović, profesor i voditelj Udaraljkaškog ansambla Glazbene škole Vatroslava Lisinskog, zna kako oživjeti te zvukove. Luka je dijete IPEW-a, udaraljkaški ton prati ga od četvrte godine, a sada ponosno stoji ispred mladih talenata kao njihov profesor. A upravo kao dijete IPEW-a tijekom Tjedna udarkašlja predstavila ga je i ravnateljica Glazbene škole Vatroslava Lisinskog u Bjelovaru Nevenka Presečan.

-Trenutno je u našoj školi 15 učenika udaraljki. Od ove godine imamo i novog nastavnika – to je naš Luka Mihajlović, dijete IPEW-a. Čim je krenuo raditi, odmah je ostvario suradnju i iznio ideju što i kako će naši učenici raditi, a ja sam ponosna – istaknula je ravnateljica.

Luka je prvi put došao u kontakt s udaraljkama na IPEW-u, kada je imao samo četiri godine, a iako je tada bio u publici, danas priznaje, sa začepljenim ušima zbog preglasne glazbe, nije ni pomišljao da će mu upravo te udaraljke postati najveća strast u životu.

-Brat mi je također udaraljkaš pa sam od samih početaka bio pod utjecajem udaraljki. Slušao sam doma dok se vježbalo, a to mi se jako svidjelo. Evo, to me dovelo do toga da sada budem profesor u glazbenoj školi u svom gradu, Bjelovaru – sa smiješkom je otkrio Luka.

Luka je u ovom pozivu pronašao svoju strast i smisao, a s takvom ljubavlju prema glazbi jasno poručuje da ovaj posao ne bi mijenjao ni za što na svijetu.

-Ja sam oduvijek imao želju svirati u orkestrima, i pružila mi se prilika za rad u Glazbenoj školi u Virovitici. Otišao sam i toliko mi se svidio taj posao da ne postoji orkestar ili neki drugi posao koji bih zamijenio za ovaj koji trenutno radim. Rad s djecom i klincima me ispunjava, jako to volim, i neopisivo sam sretan što radim u svom gradu, u glazbenoj školi koju sam i sam pohađao – pojasnio je Luka.

Njegovi učenici, mali udaraljkaši pršte pozitivnom energijom i zajedništvom – osim što neumorno vježbaju i marljivo rade, prije svega su velika ekipa dobrih prijatelja, što se osjeti u svakom njihovom tonu i ritmu.

Festival, začet vizijom jednog od najvećih hrvatskih udaraljkaša i skladatelja Igora Lešnika  poseban je po svojoj jedinstvenosti i strasti prema glazbi, a profesor Lešnik je ovu priču zaokružio riječima koje ostavljaju trag.

-Godinama je to bila pošalica. Sjećam se, prije 20-ak godina, i svima nam je ostala u jako dragoj uspomeni. Netko je tada pitao kako se u Hrvatskoj postaje udaraljkaš. I netko iz publike je uzviknuo: “Tako da se rodiš u Bjelovaru” – s ponosom se prisjetio profesor Lešnik.

Optimizam mladih bjelovarskih udaraljkaša zaista je impresivan, a njihova predanost i upornost obećavaju niz budućih uspjeha za naš grad.