Može li smanjenjem razine zaštite vuk biti sit, a blago na broju?

Vuk je dio identiteta ovog područja, neizostavan dio folklora i jedan od glavnih zlikovaca bajki (tik uz maćehe) koji je progutao i baku i Crvenkapicu i kozliće, a i otpuhao nekoliko kuća nesretnim praščićima. No, u stvarnom životu vuk je dijelu stočara i danas negativan lik. Godinama stočari upozoravaju na vukove koji se goste njihovom stokom i na onim područjima gdje ih ne bi trebalo biti, pa se tako vuk pred koju godinu spustio do daruvarskog područja i omastio brk s nekoliko ovaca.

Bernska konvencija

Stočari koji često ostaju praznih ruku godinama traže da se smanji razina zaštite vuka. Njihovi apeli su i uslišani jer je krajem prošle godine Bernskom konvencijom razina zaštite vuka smanjena i on više nije strogo zaštićena već zaštićena vrsta s obzirom na to da više nije na rubu opstanka. Procjenjuje se da je na području Europske unije 20.300 vukova dok ih je 2012. bilo 11.193. Koliko ih je u Hrvatskoj ne zna se. Smanjenje razine zaštite izazvalo je buru nezadovoljstva udruga za zaštitu životinja koje ističu kako to nema znanstvenog utemeljenja, kako se time ignorira struka, ali i stvara opasan presedan koji bi se mogao negativno odraziti na druge vrste. WWF Adria u svom priopćenju navodi kako je riječ o političkoj odluci donesenoj nakon što je vuk proždro ponija predsjednice Europske komisije Ursule von der Leyen. Ta će odluka, smatraju, biti štetna za budućnost vuka iako su brojni primjeri pokazali da je oporavak vuka doveo do poboljšanja uvjeta u prirodi.

-On je na vrhu piramide i kada njega imamo u staništima to znači da je eko sustav u ravnoteži. Sada imamo primjer divljih svinja koje se spuštaju u grad, a jedan od razloga prevelike brojnosti divljih svinja i to u cijeloj Europi, a ne samo kod nas je smanjen broj predatora, a u prvom redu vukova – tumači Snježana Malić Limari iz WWF Adrie.

Smanjena razina zaštite vuka bi trebala stupiti na snagu za otprilike mjesec dana, a iako kod udruga za zaštitu životinja izaziva zabrinutost, ona ne znači da je sezona lova na vuka otvorena.

-Zaštita vuka se nije ukinula, ona je samo snižena i to znači da će se sada tražiti puno aktivnije upravljanje vukom, da se mora donijeti akcijski plan i aktivan monitoring utemeljen na znanstveno utemeljenim podacima i metodama. Intervencije u populaciju, odnosno odstrel su i prije bile moguće uz dokaze o statusu očuvanosti vrste. I sada će trebati imati znanstveno utemeljene podatke, ocjenu statusa vrste i tek onda se može ići u intervencije i opasno je zbog daljnjih sukoba dionika uvjerenje da će sada biti moguće sve. To jednostavno nije istinito – ističe Malić Limari.

Što očekuju stočari?

Stočari koji trpe štetu također priželjkuju da će se pristupiti izradi programa raspolaganja vukom.

-Ne zastupamo mi nikakvo istrebljenje vuka niti mjere koje ne bi bile normalne, ali smo za to i to sada moramo napraviti da se mapira vuk i definira područje u kojima vuka imamo i područja u kojima vuka u budućnosti želimo – kaže predsjednik Saveza uzgajivača mesnih pasmina Rodoljub Džakula.

Stočari vuka ne žele na Banovini, Bilogori, Moslavini, Slavoniji, odnosno ondje gdje vuka ni prije nije bilo, ističe Džakula i dodaje kako traže rješenje kakvo je već doneseno za medvjeda, a ne da se žmiri pred problemom i ostavi stočare prepuštene samima sebi.

-Tražimo da se prestane zatvarati oči pred time i kaže ‘pa što, pojeo vuk nečije ovce’. To ne može biti praksa, to mora biti izuzetak. To mora biti nešto o čemu trebate razmišljati samo kada živite na određenoj nadmorskoj visini i držite stoku na otvorenom – smatra Džakula.

Džakula koji je i član povjerenstva koje treba raspravljati o toj problematici drži i da bi se za rješenje aktivnije trebali uključiti lovci.

-Lovačka društva također imaju određene štete od vuka koji im uništava sitnu divljač, prvenstveno srneću osobito u lovištima gdje vuk nije bio prirodni stanovnik. Istovremeno, mislim da su lovci jedini koji imaju logistiku poput kamera i čeka – kaže Džakula.

Nada se Džakula da će se krenuti u rješavanje problema, a posao bi prione li mu se mogao biti gotov ove godine. Malić Limari drži da bi se kod izrade plana upravljanja trebalo uključiti i susjedne zemlje jer vuk ne poznaje granice, ali kako bi prije svega trebalo koristiti mjere smanjena sukoba vuka i ljudi.

-U prvom redu se to odnosi na preventivne mjere, električne ograde, pastirske pse, zaštitne veste za pse. Treba pomoći smanjiti količinu štete koju trpe stočari – ističe Malić Limari.

Stočari s druge strane napominju kako su ograde koje bi mogle zaustaviti vuka skupe, ali i kako je upitno smiju li ih uopće postaviti primjerice u područjima Natura 2000. Pred svim uključenim stranama je još puno posla kako bi pronašli model u kojem će vuk biti sit, a ovce, goveda (i poniji) na broju.

Ovaj tekst je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.