TRAUME I SNOVI Zašto neki uvijek sanjaju isti neugodan san? To se može izliječiti

Mogu li se traume liječiti u snu, pitanje je o kojem su promišljali istraživači Sveučilišta u Hong Kongu i odlučili provesti eksperiment u kojem su uspjeli negativna sjećanja oslabiti aktiviranjem pozitivnih. Smatraju kako je metoda koju su nazvali “ciljana reaktivacija sjećanja” ne samo pomogla da kod ispitanika pozitivna sjećanja uistinu istisnu dojam negativnih, nego i pokazala smjer daljnjih istraživanja koja bi mogla doprinijeti liječenju trauma.

“Snovi su oduvijek zanimali znanstvenike koji se bave ljudskom psihom. Još je Freud govorio kako su snovi kraljevski put u nesvjesno. Pri tumačenju snova psihoanalitičari ističu kako sve strepnje, strahove ili teško ostvarive želje naši mehanizmi obrane miču u nesvjesno da bismo mogli što uspješnije funkcionirati, a kada spavamo ti mehanizmi obrane popuštaju pa potisnuti sadržaji iz nesvjesnog isplutaju u snove”, pojasnila je Vesna Raguž Staničić, klinička psihologinja, i dodala kako tijekom sna naš mozak obrađuje i reorganizira emocije.

U hongkonškom višednevnom istraživanju sudjelovalo je 37 ispitanika koji su prije spavanja prvo bili izloženi negativnim fotografijama i prizorima, a zatim pozitivnim. Tijekom sna istraživači su koristili auditivne signale za ponovno aktiviranje sjećanja, a istraživanje je pokazalo da je aktivnost dijela mozga povezanog s obradom emocionalnog pamćenja bila značajno veća kada su korišteni pozitivni znakovi pa su nakon buđenja sudionici imali više pozitivnih, nego negativnih sjećanja. Rezultati su usklađeni s dosadašnjim istraživanjima na ovu temu, istaknuli su istraživači u studiji objavljenoj u časopisu PNAS te dodali kako njihova metoda pokazuje da je moguće selektivno oslabiti starija, bolna sjećanja i ojačati novostečena pozitivna iskustva.

“Poznato je da ljudi koji su oboljeli od posttraumatskog stresnog poremećaja imaju vrlo teške snove koji im onemogućuju da spavaju u miru. Bilo bi dobro da se ono što se ovim istraživanjem pokušalo dobiti uistinu i dobije, iako moram reći da sam prilično skeptična da bi se ti teški traumatični sadržaji na ovaj način mogli zamijeniti nečim pozitivnim. Ne znači da se jednog dana neće ostvariti napredak u tom smjeru, ali mi se za sada to još uvijek čini teško ostvarivo”, kazala je Raguž Staničić.

I sami istraživači ističu nedostatke eksperimenta koji se fokusirao na emocionalna iskustva povezana s gledanjem slika, što ne odražava u potpunosti složenost pravih traumatskih iskustava, međutim smatraju da otvara vrata za dodatna istraživanja kroz koja će se razviti metode za liječenje trauma.

“Ako se neki snovi ponavljaju, dobro bi ih bilo zapisati i onda se na tome može raditi. Događalo se da ljudi imaju snove koji se godinama uporno ponavljaju. Ako se uđe dublje u razloge i okolnosti u kojima do njih dolazi, tada se može situacija razriješiti pa bi samim time došlo i do nestanka tog neugodnog sna”, zaključila je psihologinja Raguž Staničić.