Svjetski, a naš – Maričić: Osvajanje olimpijske medalje odličan je osjećaj koji želim ponoviti!

Miranu Maričiću – bjelovarskom strijelcu svjetskoga glasa, 2024. godina bila je najbolja u profesionalnom, ali i privatnom životu. Puno toga pozitivnoga mu se dogodilo, pa smo iskoristili razdoblje njegova zaslužena odmora kako bismo razgovarali s njim o svim tim događajima. Stoga, u nastavku pročitajte što nam je Maričić rekao.

Iza tebe je najbolja godina u karijeri, a puno uspjeha si imao i na privatnome planu. Olimpijska medalja, najbolji sportaš Hrvatske po izboru HOO-a te si postao otac. Kako sve to zajedno komentiraš?

Definitivno moja najbolja godina do sada u svakom pogledu. Sve važno sam „strpao“ u jednu godinu. Jako zahtjevna godina je iza mene, pogotovo zbog sporta. Dugo mi je trebalo da osvojim normu za Olimpijske Igre, uspio sam tek na predzadnjoj prilici – Europskom prvenstvu u Osijeku gdje se pucao mali kalibar. Do tada sam uvijek bio blizu, ali nikako da je osvojim. Nakon toga mi je postalo lakše jer sam znao da sam siguran putnik na Olimpijske Igre – moje druge poslije Tokija. Osvajanje brončane medalje mi je ostvarenje sna, vjerovao sam da to mogu i na kraju se sav trud isplatio.

Krajem listopada sam postao otac. To mi je bila velika motivacija za Igre, htio sam da jednog dana moj sin može reći kako mu je otac osvojio olimpijsku medalju. Na kraju mi se to i ostvarilo te sam stvarno ponosan na cijelu 2024. Na njenom kraju sam proglašen najboljim sportašem Hrvatske što je velik uspjeh. Velika mi je čast biti proglašen najboljim među svim vrhunskim hrvatskim sportašima u olimpijskoj godini. To je također dokaz mog kvalitetnog rada i još veća motivacija za budućnost.

Kako si se spremao za OI? Koliko je priprema trajala? Je li bilo naporno i tko ti je u svemu tome bio najveća podrška?

S obzirom na vrijeme osvajanja norme i veliki intenzitet tijekom cijele godine, pripreme za same Igre nisu dugo trajale. Specifično, ali razumljivo. Naime, nisam imao puno vremena između ostvarene norme te odlaska u Pariz. Početkom srpnja mjeseca sam s kolegom Petrom Goršom otišao na pripreme u Budimpeštu i ondje smo trenirali s još nekoliko suparnika iz okolnih zemalja. Moram naglasiti da smo pripremno razdoblje spojili s međunarodnim natjecanjem, pa nam je to zapravo bila generalna proba. Bilo je naporno, ali sam dao sve od sebe jer sam znao da moram izdržati još tih nekoliko tjedana. To je ono zbog čega sve ovo radim, a najveća podrška su mi u svemu bili supruga te brat.

Hrvatska je u finalu pariških OI-a imala dva predstavnika, dvojicu Bjelovarčana. Dokaz da je naša zemlja prava streljačka velesila. Što možeš reći na tu temu?

Druge Olimpijske Igre u nizu Hrvatska je imala dva finalista. Prvo smo Gorša i ja nastupali u Tokiju pucajući mali kalibar, a zatim je došao Pariz gdje smo participirali u finalu zračne puške. Veliko je to dostignuće jer se time ne mogu pohvaliti niti najveće zemlje svijeta. Dakle, dokaz da Hrvatska već dugi niz godina pripada svjetskom streljačkom vrhu te se nadam da ćemo nastaviti tim putem.

Kakav je osjećaj osvojiti olimpijsku medalju? Što ti je prolazilo kroz glavu kada si shvatio da si brončani i što bi rekao, što je potrebno jednom strijelcu da dođe do takvog uspjeha?

Osjećaj je nevjerojatan. Želim ga opet ponoviti. Ono o čemu svi pričaju i što svi shvaćaju kao krunu sporta ja sam uspio ostvariti. U trenutku osvajanja sportaš nije niti svjestan do čega je došao, ali sam nakon nekoliko dana postao svjestan. Isto tako, znam što sam sve prošao kako bih došao do toga. Upravo zato me ova medalja čini još ponosnijim, a strijelcu je potrebno puno iskustva, puno velikih utakmica u nogama. To su sati i sati provedeni na streljani te bih rekao da je privatni život, koliko god on trpio, dobra potpora profesionalnom.

Do nagrade HOO-a stigao si u velikoj konkurenciji. Što za tebe titula najboljeg sportaša RH znači?

Kao što sam rekao ranije, veliki je to uspjeh. Pogotovo dok pogledate tko je sve prije mene osvojio tu nagradu. Ponosan sam što sam na istom popisu kao najveći hrvatski sportaši. Drago mi je što me HOO odabrao kao najboljeg na temelju moje bronce iz Pariza.

Za kraj, očekivanja od 2025. godine te neka poruka navijačima?

Imat ćemo tri velika natjecanja. Tu su dva Europska prvenstva – jedno na zračnoj pušci, drugo na malom kalibru te Svjetsko prvenstvo. Velika želja mi je na sva tri ući u finale i boriti se za nove medalje. Također, pred nama su četiri Svjetska kupa na dalekim destinacijama. Riječ je o Peruu, Argentini, Kini i Njemačkoj. Plan je nastupiti na minimalno dva, a možda i tri. Svakako, Njemačka je sigurna zbog blizine te termina. Ne smijem zaboraviti niti još neka nacionalna i međunarodna natjecanja koja će poslužiti kako bismo provjerili formu. Sve u svemu, ponovo će biti radno i uzbudljivo. Na kraju, navijačima se želim zahvaliti na nevjerojatnoj podršci za vrijeme Olimpijskih Igara. Stigao mi je ogroman broj poruka te čestitki. Također, veliko hvala svim ljudima koji su prisustvovali dočeku koji mi je upriličen na našem prekrasnom paviljonu.

Filip Mlinar