Nažalost, nisu samo blagdani ‘rezervirani’ za obiteljsko nasilje, kritični dani stižu uskoro!

Božićno-novogodišnji blagdani za većinu su vrijeme obiteljskog okupljanja, radosti i opuštanja, ali za neke oni imaju i svoju tamnu stranu. Iako ne postoji univerzalno pravilo i nasilje je prisutno kroz cijelu godinu, nerijetko se upravo oko blagdana skloništa za žrtve nasilja ubrzano pune. Razlog je upravo to što obitelji tada više vremena provode zajedno.

-Upravo blagdani često budu okidač za svađe i nasilje među članovima obitelji i bliskim osobama jer u tom periodu češće borave zajedno nego inače tijekom godine, a tu je i alkohol koji nije uzrok nasilja, ali može biti okidač – kaže voditeljica bjelovarske sigurne kuće Iskrica Strčić.

Potvrđuje to i Marina Švagelj Jažić iz križevačke udruge Hera koja vodi tamošnju sigurnu kuću i S.O.S telefon i savjetovalište. Njihova višegodišnja praksa na telefonu i u savjetovalištu pokazala je i da više posla imaju u siječnju kada blagdanska atmosfera splasne, svakodnevica pokuca na vrata, pa i žrtve koje su preko blagdana stisnule zube, neke ostale same s nasilnikom, odluče potražiti pomoć.

-Nakon blagdana kada se opet vratimo u ‘normalu’ imamo više poziva. Nasilje je uvijek prisutno, ali blagdani su dani mira i obiteljskog druženja i primirja i onda kada se vratimo u svakodnevne poslovne i druge okolnosti javljaju se okidači za prijavu. Prema našem iskustvu ipak je siječanj mjesec s pojačanim brojem prijava – kaže Švagelj Jažić.

Druga razdoblja u kojima im telefoni više zvone je kada se u Hrvatskoj dogodi slučaj ubojstva žene ili nasilja koje odjekne.

-Veći broj poziva je i kada se nažalost nešto dogodi, neki događaj koji okupira medije. Tada se probudi senzibilitet, pa se i žrtve češće usude nazvati, potražiti pomoć i zatražiti informacije – navodi Švagelj Jažić.

Rupe u sustavu

Mnogima je to i dalje teško posebno ako nemaju podršku okoline. One koje prekinu krug nasilja i odu moraju voditi nove bitke. Nerijetko se ne usude napustiti sklonište jer ne znaju hoće li ih kod kuće dočekati nasilnik. Prečesto naime nisu obaviještene o mjerama opreza i tome kada one prestaju vrijediti.

-Često dolazi do toga da se žrtve zaboravi obavijestiti i da one i dalje imaju svoje opravdane strahove, pa da se i kada izlaze iz skloništa ne osjećaju sigurno jer mjere opreza nisu produžene zbog toga što se smatra da više nisu u tolikoj opasnosti – upozorava Strčić.

Upravo su nesigurnost i nerazumijevanje neki od razloga što dio nasilja i dalje ostaje neprijavljen.