Poduzetnik, profesorica /domaćica, Hrvat/katolik i krajiški graničar. I oni tvrde da su pobjednici. A ni novine ne znaju…

Hrvatska je imala, ima i imat će likove koji misle da bi mogli postati bilo što u ovoj zemlji pa tako i predsjednik Republike. Vrijeme na televizijama, slike u novinama i lajkane objave na mrežama učine ih poželjnijim partnerima, boljim sinovima i kćerima, idolima u restoranima i jazbinama za okupljanje uz loše vino i harmoniku.

Poduzetnik Kartelo bio je uvjeren da će proći u drugi krug, zavarale su ga potpore na Internetu, nije zaboravio pozdraviti mamu iako nije dobio ni jedan posto potpore birača u Hrvatskoj.
Miro Bulj pjevao je Thompsona i trpao se pršutom slaveći slab rezultat HDZ-a tužan što neće dovesti elitne postrojbe Hrvatske vojske oko Sinja da brane Gospin grad. Svoj izborni debakl objasnio je nedostatkom novca za kampanju.

Dvoje je intelektualaca u donjem redu kandidata. Branka Lozo, profesorica i domaćica odmah je rekla da je došla uputiti tri poruke Hrvatima i u tome je uspjela: želi kroatizaciju Hrvatske, spriječevanje zamjene stanovništva i proglašenje Stepinca svetim.

Tomislav Jonjić, inače vrhunski povjesničar, okićen zastavom bez simbola iz ‘90., (samo) pet
posto potpore objasnio je bojkotom medija. Nije objasnio tko mu se u stožeru time bavio, ne vole ga jer je “Hrvat i katolik”.

Ipak, za najpromašaj pobrinuo se ipak jedan medij: izašle su novine s proglašenjem pobjednika u prvom krugu. OK, znamo što su rokovi, prva izdanja moraju u tisak da bi stigle, npr. u Dubrovnik, ali objaviti činjenično netočan naslov, to malo podsjeća na Rona Browna koji je za Večernji list svojevremeno dao izjavu nakon što je poginuo u zrakoplovnoj nesreći.