Tucilovo ili Tucnjak: Dan mnogima manje poznat, no vrlo važan u dočekivanju Badnjaka i Božića
Dan prije Badnjaka, 23. prosinca naši su stari obilježavali Tucilovo, Tucnjak ili Tuclovo. Tada se solila i pripremala pečenica, odnosno odojak koji za života njuškom ruje prema naprijed, nagovještavajući napredak u životu, domaćinstvima i na obiteljskim gospodarstvima. Kokoši se na ovaj dan nisu pripremale, jer brcaju unazad, simbolizirajući nazadovanje.
– Pečenica se nije smjela jesti sve do Badnjaka, odnosno povratka obitelji s polnoćke. Čak se ni mast koja za vrijeme pečenja curi u tepsiju, nije smjela močiti kruhom ili pogačom. Ona se spremala u ćupove i kasnije upotrebljavala za polijevanje žganaca. Djeca su prisustvovala klanju prasaca i ništa se od njih nije skrivalo. U ta vremena se od malena moralo učiti kako se to radi, da bi jednog dana, kad odrastu znali sve načine, pravila i običaje, kaže Gordana Marta Matunci, čuvarica narodnih običaja.
Pečenica se nosila u komoru, odnosno smočnicu, no obavezno se morala položiti na način da njuška ‘gleda’ prema zemlji. Nije se dirala najranije do povratka iz crkve, s polnoćke. Rezala se odozgo prema glavi, dok su se njuška i glava čuvale za Novu godinu. To bi značilo dobar urod i blagostanje u obitelji.
– Za Tucilovo se vezalo i svečano, obredno kupanje svih članova obitelji. Djeca i odrasli su se kupala u koritima, kacama, bačvama, lavorima, ‘struganjima’, tko je što u kući imao. Također, ljudi su tih dana odlazili na ispovijed, kako bi za Badnjak i Božić bili čisti izvana i iznutra, otkriva Matunci.