Upoznajte svog sugrađanina velikog srca: Napravio slikovnicu kako bi djeca u Tanzaniji dobila novi školski autobus

Slikovnica za djecu ‘Škola u Tanzaniji’ najnoviji je projekt Ivana Žganeca, plodonosnog autora koji iza sebe već ima nekoliko izdanih knjiga na temu distopijskog društva, transformacije svijesti, svjesnosti, evolucije društvenosti. Ideja o pisanju slikovnice javila se još 2019. godine, nakon Žganecovog jednomjesečnog volontiranja u školi na sjeveru Tanzanije. Vrativši se kući s divnim iskustvom i vrijednim uspomenama, nakon nekoliko godina pronašao je način na koji će pomoći tamošnjoj djeci, konkretno u prikupljanju novca za kupnju školskog autobusa.

– Škola je do danas jako lijepo napredovala, razvija se u skladu s potrebama i mogućnostima, a kako sam u stalnom kontaktu s ljudima koji tamo rade, doznao sam da jedan autobus na 150-ero djece, također kupljen pomoću donacija, nije dovoljan. Slikovnica se pokazala kao odličan način za promociju volontiranja kod malih čitatelja, upoznavanje s drugom kulturom, razumijevanje drugačijeg te na kraju, kao poticaj za pomaganje drugima. Dakle, slikovnica ima jedan sveobuhvatniji izričaj, kaže 40-godišnji Ivan Žganec, zadovoljan što je prvih 60 slikovnica jako brzo pronašlo svoje vlasnike. Dodaje kako ‘Škola u Tanzaniji’ nema cijenu, već se slikovnice prodaju na temelju dobrovoljnih priloga. S obzirom na velik interes, u dolasku je novih 40 primjeraka.

Novo putovanje 

Osim što tanzanijsku školu pohađaju djeca, obrazovnim programom obuhvaćene su i žene koje učitelji podučavaju svakodnevnim životnim vještinama, poput šivanja, ali i primjerice poljoprivredi. U školu dolaze volonteri iz cijelog svijeta, prvenstveno u želji da pomognu, no i kako bi stekli novo životno iskustvo.

– Za Tanzaniju me vežu prekrasna sjećanja. Ljudi su veoma srdačni, veseli, raspoloženi za šalu, istinski slave život. Tamo se puno radi s djecom, a odrasli se najviše bore sa zapošljavanjem i jako malim ili nikakvim primanjima. Okruženje je vrlo sigurno, čak sigurnije nego u Londonu. Tijekom boravka, volonter ima razne zadaće, igrati se s djecom, pomoći im pri pisanju zadaće, zabavljati ih, vježbati finu motoriku, podučavati ih, kako engleski, tako i svahili jezik, prisjeća se Žganec koji u skorijoj budućnosti ponovno planira posjetiti Tanzaniju.

Osim što ljudima u potrebi pomaže na ovakav način, Žganec je vrlo aktivan i po pitanju podučavanja znakovnog jezika prema kojem je interes pokazao još za vrijeme studiranja u Osijeku. Tečaj je završio u Udruzi Dodir, da bi kasnije postao aktivan i u Udruzi osoba oštećena sluha Bjelovar.

Kvalitetnija komunikacija 

– Budući da nedostaje literature koja pomaže pri učenju znakovnog jezika, prošle godine sam izdao slikovnicu ‘Abeceda hrvatskog znakovnog jezika’ čiji je nakladnik bjelovarska Narodna knjižnica Petar Preradović. Iako je namijenjena najmlađima, slikovnicu mogu koristiti i odrasli. Glavni cilj je bio da znakovi budu jasni i svima razumljivi, pojašnjava autor.

Da je učenje znakovnog jezika postalo sve zastupljenije dokazuje i uvođenje izbornog predmeta na Veleučilište u Bjelovaru, smjer Sestrinstvo. Studenti su sa slušanjem predmeta krenuli prije nekoliko godina, a interes je i više nego dobar.

– Držim predavanja za 60-ak studenata i svi pokazuju veliku zainteresiranost. Mislim da je ta karika u njihovoj profesiji izuzetno bitna, zbog što jednostavnije komunikacije s pacijentima. Trenutno studenti predavanja imaju po svega nekoliko sati, no i to je dobar početak, zaključuje Žganec, inače po struci diplomirani inženjer poljoprivrede.