Prvo dijete poginulo u Domovinskom ratu konačno će dobiti svoje spomen područje. Evo gdje

Nekoliko se godina pričalo o tome kako će Daruvarčanka Mirela Ljutak, prvo dijete stradalo u Domovinskom ratu u svom gradu dobiti prigodno spomen područje odnosno posebno uređeno igralište, no dugo se vremena nije mogao naći izvor financiranja. Grad je odlučio uzeti stvari u svoje ruke, financijski malo smanjiti projekt, ali se sada konačno krenulo u uređenje igrališta na kojem je ta prerano preminula djevojčica, najradije provodila vrijeme u igri sa svojim najdražima.

– Po meni se to trebalo realizirati davno ranije. Bit će to spomen obilježje – dječje igralište. No, neće tamo biti neki spomenik, jer je riječ o djetetu, koje je čisto i pozitivno, pa nema smisla graditi spomenik. Bit će postavljena Mirelina klupa, ona će biti jedina posebnost koja ističe da je to mjesto pijeteta, gdje uvijek možete doći, sjesti i poigrati se – pojasnila je Vanda Cegledi, zamjenica gradonačelnika u Daruvaru.

Prvo klupa, a kasnije druge posebnosti

Igralište će i dalje imati tipične elemente, i iako je prvotno bilo zamišljeno da ima dodatne mirisne i taktilne elemente. Ipak, nisu uspjeli pronaći neki natječaj na kojem bi konkurirali, pa će ga grad financirati iz vlastitih sredstava.

– Klupa je bila prioritet, ostala igrala će biti tamo postavljena, no nadam se da će taj prostor biti nadograđivan, a nadam se da će s godinama poprimiti onaj pravi oblik, prvotno zamišljen. Želja je bila da to bude prostor pozitivne energije i smijeha, onoga što samo djeca mogu ponuditi. Želimo da svaka osoba koja tamo dođe i ostane u pozitivnom duhu – napominje Cegledi.

Danijela Ljutak Jureković, Mirelina sestra u ranijem nam je razgovoru rekla da ju silno veseli ovaj projekt, no žao joj je što se toliko dugo čekalo na njega. Kaže, prošle su 33 godine, pa bi bilo dobro da i buduće generacije znaju.

Taj tragičan ponedjeljak zauvijek je promijenio njezinu obitelj

Ona i sestra su dugo živjele u Preradovićevoj ulici, a krajem 80-ih preselile su se u Batinjsku Rijeku. Imale su skroz tipično djetinjstvo, koje je prekinuto ratnim zbivanjima. U trenutku kada su nastradale, bile su kod rodbine smještene u blizini daruvarske Osnovne škole.

– Bio je ponedjeljak navečer, napad na školu. Gađali su ju jer su tamo bili smješteni hitna i sanitet. Oni su fulali tri učionice i pogodili naša dvorišta koja su bila uz školu. Poginuo je, osim Mirele, i moj tata, a ozlijeđeni smo moj prijatelj, mama i ja – priča nam ukratko tu tragičnu priču od koje se nikad, priznaje nam, neće oporaviti.

– Jako je to teško opisati, ne želim da itko ikad osjeti takav osjećaj u životu. Ja sam imala 16 godina kad se nama to dogodilo, a Mirela 10. Naravno da mi fali, ali jednostavno se naučiš živjeti s tom boli. A Mirela je bila jedna tipična djevojčica, vesela i nasmijana, kao bilo koje drugo dijete tih godina – priča sa sjetom o svojoj sestri koje će se, osim njezinih najbližih, kroz spomen klupu, sjećati i brojne mlađe generacija Daruvarčana.