Dorjan Franceković: Od Mladosti iz Ždralova do brončane medalje na Svjetskom prvenstvu

PODIJELI S PRIJATELJIMA!

Hrvatska socca reprezentacija se u omanskom glavnom gradu Muscatu prije nekoliko dana okitila broncom na SP-u ostvarivši tako najznačajniji hrvatski reprezentativni uspjeh u ovom brzom, nadasve atraktivnom sportu. Dio tog najvećeg uspjeha bio je i Dorjan Franceković – nogometaš Mladosti iz Ždralova. Stoga smo iskoristili priliku kako bismo razgovarali s njim o dojmovima iz ove daleke bliskoistočne zemlje.

Inače, riječ je o 22-godišnjaku rođenom u Zagrebu te mladiću koji je prošao nogometne škole NK Zagreb i NK Lokomotiva, a svoju prvu seniorsku sezonu odradio je u momčadi Maksimira. Igrama u NK Maksimir, Franceković je „upao“ u oko čelnicima jedne od mnogobrojnih hrvatskih Mladosti, pa je njezin član od samih početaka nadmetanja u Super Sport Drugoj hrvatskoj nogometnoj ligi. Preciznije, od sezone 2022./2023.

Da će biti važna karika za Hrvatsku u Omanu popularni „Franc“ prezentirao je već u prvom susretu na Mundijalu. Naime, u remiju s Mađarskom (2:2) upisao je dvije asistencije s tim da je tom učinku u polufinalu protiv Kazahstana (poraz nakon socca penala 4:2) dodao još jednu asistenciju, ali i zgoditak. Za svaku pohvalu! U nastavku donosimo Dorjanove odgovore na naša pitanja.


Koji je ovo bio nastup za tebe u socca reprezentaciji Hrvatske i što igranje u nacionalnom dresu za tebe znači? Kako si se osjećao nakon asistencija i pogotka?

Ovo je bilo drugo okupljanje socca reprezentacije na kojem sam bio, nakon Egejskog kupa na Kreti, prošli mjesec, kojeg smo osvojili. Zahvaljujući dolasku do samog kraja u Omanu, do sada sam upisao 12 nastupa. S obzirom da sam igrao u mlađim uzrastima reprezentacije (veliki nogomet) nije mi prvi put da sam predstavljao Lijepu našu. Međutim, uvijek je poseban osjećaj te ponos nositi “kockasti” dres – neovisno o kojem sportu se radi.

Socca je novitet, jedna modernija vrsta nogometa. Koliko ti je trebalo da se privikneš na nju?

Soccu sam prvi put zaigrao prošloga ljeta. Bilo je to državno prvenstvo u Kerestincu gdje sam s ekipom Tesla’s Smart Bar Jarun osvojio drugo mjesto. Uz to sam proglašen najboljim igračem. S obzirom da često igram mali nogomet, turnire i slično, a u velikom sam svakodnevno već godinama, nije mi se bilo teško priviknuti na soccu. Razlike u pravilima su minimalne.

Kakva je atmosfera bila uoči Omana i što ste očekivali?

Uoči samog puta na ovogodišnje SP otpalo je nekoliko standardnih reprezentativaca zbog raznih obveza. No, svejedno smo uspjeli ostvariti povijesni rezultat (prva medalja na SP-ima za Hrvatsku u socci). Na prvenstvo smo otišli s ciljem da dođemo do finalnog dana. To smo ostvarili, ali smo naposljetku ostali razočarani zbog činjenice što se nismo plasirali u veliko finale. Žal je bio velik jer nas je dijelio jedan napad/prekid iz kojeg smo primili gol te ispali u raspucavanju socca penala. Ipak, nakon svega moramo biti zadovoljni jer smo se kući vratili s medaljom oko vrata.

Je li turnir bio naporan? Što misliš o konkurenciji?

Ekipa je tijekom cijelog turnira disala i živjela kao jedno te smatram kako nas je upravo to, nakon lošijeg ulaska u turnir, dovelo do medalje. Naravno da je veliki udio u tome imao i sam izbornik, koji je osim izbora igrača imao i velik utjecaj na samu atmosferu. Puno smo se družili, istraživali Oman, ali i naporno trenirali. Osim taktičkih uigravanja mislim i na svakodnevne analize protivnika. Jer, konkurencija je bila velika, opasna, žustra te nas je to tjeralo da iz dana u dan budemo sve bolji.

Jeste li u Omanu imali svojih navijača i kako su na vas utjecale poruke podrške iz Hrvatske koje su vam sigurno stizale?

Na tribinama u Omanu nije bilo Hrvata, ali nas je iznenadilo koliku smo podršku imali, posebice u utakmici za treće mjesto. Istaknuo bih da su pojedini Omanci na sebi imali hrvatske dresove iz 1998. godine te 2000.-ih. Što se tiče podrške iz Hrvatske, jedino što mogu je zahvaliti se u ime cijele momčadi. Jer, stvarno smo konstantno osjećali potporu. Bilo je to putem poruka koje su nam stizale na društvenim mrežama, ali i kada smo saznali da su se ljudi unatoč vremenskoj razlici budili u 6-7 ujutro kako bi nas pratili. Nakon polufinalne utakmice, u kojoj smo pomalo nesretno izgubili, bili smo u psihološkom knock-downu, ali smo se s tim pomirili te prije utakmice za treće mjesto dogovorili da idemo uzeti medalju za sebe i sve koji su nas bodrili – kako u Omanu, tako i u Lijepoj našoj!

Puno toga nam je rekao Franceković kojemu ovom prilikom čestitamo. Zahvaljujemo mu se na vremenu koje je izdvojio za nas uz konstataciju da već sada s ogromnim nestrpljenjem očekujemo buduće akcije hrvatskih socca junaka.

 

Filip Mlinar

Foto: Facebook Socca Croatia


PODIJELI S PRIJATELJIMA!