Palimo drugu adventsku svijeću: Simbolizira mir, a naši stari su je nazivali Moliteljica

Pred nama je druga nedjelja Došašća ili adventa, za što nas veže paljenje druge adventske svijeće koja simbolizira mir. Treća slavi radost i veselje, a posljednja koju palimo netom pred Božić, donosi ljubav i naziva se još i svijećom anđela. U stara vremena, na Bilogori se adventski vijenci nisu prakticirali kao danas, već su ih ljudi pleli od onoga čega je u kući bilo. Najčešće su domaćini birali borove grančice, bršljan i ‘pavenku’, zimzeleno lišće koje je u davna vremena služilo i za izradu vjenčića za kićenje mladenki.

– Adventski vijenac nije stajao na stolu, već je visio sa stropa. Na stolu su bile svijeće, a mi smo ih nazivali Radilica, Moliteljica, Razveseliteljica i Darivateljica. Također, svijeće imaju i dublju simboliku. Po četiri su rijeke i vjetra na nebu, imamo četiri strane svijeta, četiri su evanđelista, Sveti Matej, Sveti Marko, Sveti Luka i Sveti Ivan, a i četiri su i strane križa, pojašnjava Gordana Marta Matunci, čuvarica bilogorske tradicije i narodnih običaja.

Vijenac u obliku kruga predstavlja zajedništvo, a svijeće svjetlo. Krug ili prsten bez početka i kraja shvaća se i kao simbol vječnosti i vjernosti, dok neki ljudi adventski vijenac tumače kao znak Božje vjernosti zadanim obećanjima.

– Moj adventski vijenac je pravi starinski, izrađen od žita, ukrašen krunicom i svijećama s likom Majke Božje Bistričke. Paljenje svijeće iz nedjelje u nedjelju znak je približavanja Božića, kada ćemo slaviti rođenje Isusa Krista. Sve oko nas protkano je dubokom simbolikom i snažnim značenjima. Svaki čovjek bi se tim stvarima trebao malo više posvetiti, istraživati i potražiti odgovore na neka vječna pitanja, otkivajući dublji smisao, poručuje Matunci.