Mlade volonterke ispričale svoje priče: Počela sam kada me brat prijavio, znajući koliko volim knjige…

Na Studijskom odjelu Narodne knjižnice Petar Preradović u Bjelovaru održana je Spikaonica koja je istaknula važnost uključivanja osoba s teškoćama u uobičajene životne i radne sredine te općenite aktivnosti koje nudi lokalna zajednica. Volontiranje nije samo plemenit čin, već i prilika da svatko doprinese zajednici svojim trudom, znanjem i vještinama za opće dobro.

Tonka Horvat, volonterka s dugogodišnjim iskustvom, ponosno ističe koliko uživa u svom volontiranju u knjižnici.

-U knjižnici radim već sedam godina, a započela sam kada me brat Vjeko prijavio, znajući koliko volim knjige i sve što je vezano uz knjižnice. Najviše uživam u vođenju inventure te izradi iskaznica i kodova. Radim i na računalu, brišem knjige i obavljam razne zadatke, premda mi je brisanje knjiga prilično dosadno. S druge strane, izrada iskaznica je moj omiljeni dio posla, to me ispunjava i u tome zaista uživam – ispričala je Tonka.

Anita Srbljinović, također volonterka, sa sjajem u očima prisjeća se trenutaka provedenih pomažući najmlađima.

-Slažem knjige, pomažem djeci, i to me ispunjava, a djeca su uvijek sretna i nasmijana. Tijekom ljeta pomagala sam na dječjim radionicama, i to mi je bilo najljepše iskustvo – dodaje Anita, naglašavajući koliko joj znači rad s djecom.

U Spikaonici su sudjelovali volonteri koji aktivno pomažu na dječjem odjelu knjižnice, a po potrebi i na odjelu za odrasle te na Studijskom odjelu. Suradnja s lokalnim udrugama i organizacijama, poput Udruge tjelesnih invalida Bjelovar i Centra za inkluziju, obogatila je događanje, a sudionici su uživali u opuštenoj i prijateljskoj atmosferi. Među gostima su bili i učenici Gimnazije Bjelovar te Medicinske škole Bjelovar, kao i osobe s invaliditetom koje su ujedno i volonteri.

-U ovo vrijeme predblagdana trebali bismo biti još više tolerantniji i prihvatiti različitosti među nama- poručila je Branka Mikačević, voditeljica Dječjeg odjela knjižnice.

Svakoj osobi mjesto je u zajednici, a kroz Spikaonicu se provlačio moto: Svi smo mi različiti, ali jednako vrijedni.