Obilježavamo blagdan Svetog Nikole: Sinoć su se ‘kefale’ cipele, baš kao i opanci u davna vremena

Najpoznatiji je kao zaštitnik siromaha i djece, a u našoj povijesti i predaji, Sveti Nikola štuje se i kao zaštitnik pomoraca, lađara, trgovaca i putnika. Njegovo ime simbolizira pobjedu i prema riječima Gordane Marte Matunci, ljudi s područja Bilogore bi ga itekako trebali poštivati.

– Između ostalog, Sveti Nikola slovi i kao zaštitnik vodeničara koji su važnu ulogu obnašali pri mljevenju žita. Danas, ranom zorom mnoga su djeca u svojim čizmicama pronašla prigodne poklone i slatkiše. Tako je bilo i u vrijeme mog djetinjstva, jedino što smo tada dobivali vrlo skromne poklone, jabuke božićnice i naranče. Rjeđe su to bili bomboni i dugačke napolitanke umotane u staniol papir, kojeg se odmah nakon jela ravnalo i čuvalo za ukrašavanje bora ili borovih grančica, prisjeća se bjelovarska čuvarica narodnog blaga.

Strah i trepet

Uoči blagdana, na bilogorskom području selom su hodali Sveti Nikola i Krampus, simbolizirajući dobro i zlo. Nikola je bio obučen kao biskup, s ‘mitrom’ na glavi i štapom u ruci. U košari je nosio poklone, a da bi ih zaslužila, djeca su se morala znati moliti Bogu. Krampusova zadaća bila je zveketom lanaca uplašiti djecu.

– Njega sam se strahovito bojala i još u prvom razredu osnovne škole vjerovala da selom zaista hoda pravi ‘božićni vrag’. Kao starija sam o njemu mnogo razmišljala, ispitivala baku i majku o njegovom značenju. Govorile bi mi da djeca od malih nogu moraju učiti kako život neće biti uvijek bajan i ćemo kroz odrastanje upoznavati i dobre i loše ljude, kaže Matuci.

‘Zločesta’ šiba

U slučaju da djeca Svetog Nikolu nisu susrela u selu, on bi im poklone ostavljao na prozorima, u cipelama, čizmama i opancima. Večer prije djeca su obuću čistila, odnosno ‘kefala’ s velikim uzbuđenjem i veseljem. Vjerovalo se da Sveti Nikola mora doći u čisto, pa su i cipele morale biti takve. Oni nestašniji, na poklon bi dobili šibu, a neki i osjetili njezino ‘djelovanje’. No, kako kaže Matunci, u pitanju nisu bile batine, već lagano tapkanje. Čisto da bi djeca shvatila poruku.

– Ovog sveca posebno ‘časte’ u primorskim krajevima, a poznato je i da su brojne crkve i kapelice podignute njemu u čast, baš kao i na spomen sv. Barbare i sv. Lucije. Mnogi dječaci i djevojčice nose imena Nikola, Nikolina, Nika, Niko, Nikolas … Imendani se i danas vrlo često čestitaju, ne zaboravljaju. To je u narodu još uvijek običaj. Imendanima se nekada poklanjala velika pažnje, više nego rođendanima koji su bili posvećeni Isusu, Blaženoj Djevici Mariji i Svetom Ivanu Krstitelju, otkriva Gordana Marta Matunci.

U periodu adventa održavale su se zornice, u našem narodu poznate kao ‘zlatne maše’ ili mise, u čast Blažene Djevice Marije i njezinoj ulozi u otkupljenju čovječanstva i rođenju Isusa Krista.