Danas je sveta Barbara ili drugi Božić: Ovo su najzanimljiviji običaji vezani uz današnji dan!
Sveta Barbara bila je kršćanska svetica, mučenica i djevica te zaštitnica rudara, vojnika, oružara, topnika i dobre smrti. Za blagdan svete Barbare koji se obilježava danas, 4. prosinca, vežu se brojni adventski običaji koji su se davnih godina posebno njegovali i na području Bilogore.
U tanjuriće se sijala pšenica, koja će zelena za Božić krasiti stol i predskazati rodnost žita iduće godine. Na današnji dan, ljudi bi ubrali grančicu voćke, stavili ju u ćup, posudu ili vazu, držali na toplom i čekali da propupa do Božića, jer su pupovi simbolizirali rodnost voćki. Također, četvrtog dana Došašća krenule su i pripreme za pravljenje kolača.
Drugi Božić
– Po samom imenu, Barbara znači nepoznata, strankinja, tuđinka. Međutim, sveta Barbara se u našem bilogorskom kraju osobito cijenila. Tog dana žene su prestajale presti lan i konoplju i nisu prele sve do Sveta tri kralja. U vazu s vodom najčešće se stavljala grančica trešnje ili višnje, jer se govorilo da najbrže propupa. Stari ljudi su svetu Barbaru nazivali i drugim Božićem. Govorili bi da su Svi sveti i Dušni dan prvi Božić, Sveta Barbara drugi i treći, onaj pravi, otkriva Gordana Marta Matunci, poznata bjelovarska umirovljena učiteljica i sakupljačica narodnog blaga.
Priprema sastojaka za kolače podrazumijevala je čišćenje oraha, lješnjaka i nabavku rogača. Sve se to radilo uz pjesmu i fućkanje, ali ne iz zabave, već da djeca ne bi pojela ono što je na stolu.
Nije bilo svadbi
– Mak se u ovom razdoblju nije koristio. Vjerovalo se da će na božićne kolače s makom navaliti mravci i koje kakve gamadi. Dakle, on se čuvao za druge prigode, spravljanje makvića, odnosno tijesta s makom. Sa svetom Barbarom, žene su pripremale suhe, prhke kolače koji mogu dugo stajati, primjerice različite zvjezdice, paprenjake, salenjake, kiflice, furenjake, kolačiće s kukuruznim brašnom. Spremalo ih se u sita, rešeta, na gredu u komore, a pokrivalo s ponjavama ili stolnjacima. Kolači se nisu smjeli jesti, jer su se strogo čuvali za nadolazeće blagdane, prisjeća se Matunci, dodajući kako se za izradu koristilo ono čega je bilo u kući, domaće vrhnje, mlijeko, maslac, kukuruzno brašno.
Cijelo razdoblje adventa značio je vrijeme mira i brojnih priprema za Božić. U ovom periodu nije bilo glavno jesti, imati, vidjeti se i galamiti. Svadbe se nisu održavale od svetog Andrije, 30. studenog do Sveta tri kralja. U crkvi ili općini, ženili su se samo udovci i udovice koji nisu imali velike svatove.
– Kad se posijala pšenica, tanjurić se najčešće stavljao na štalski prozor jer je u štalama bilo toplo. Blagoslov pšenice se na taj način prenosio i na životinje, blago domaćina, kaže Gordana Marta Matunci.