Ma kakav Ronaldo, ma kakav Messi? Naše gore list je prava nogometna legenda!
Nogometna igra u Europi, pa i svijetu, iz godine u godinu postaje sve unosniji posao. Naravno, pritom mislimo na financije. Izdašni transferi, plaće koje dosežu nebeske visine – posebice na dalekom nam istoku, Sjedinjenim Američkim Državama i arapskim zemljama. Navedeno nerijetko izaziva čuđenje ljubitelja najvažnije sporedne stvari na svijetu, ali postoje i iznimke. Nasreću, jedna je i u našoj blizini.
Naime, prije nekoliko dana odigrana je prijateljska utakmica između dva bjelovarsko-bilogorska županijska trećeligaša – NK Dišnik te momčadi Hajduka iz Lipovog Brda. Dišnik participira u Trećoj ligi Jug, dok hajdukovci igraju na Sjeveru. Klubovi su to koji nogomet igraju iz čiste ljubavi, bez financijske naknade. Nogomet im je „ispušni ventil“, a zahvaljujući posjećivanju travnjaka iz tjedna u tjedan sklapaju se brojna prijateljstva. Dakle, rezultat je ovom prilikom bio u drugome planu, ali spomenimo kako je na semaforu po isteku vremena predviđenog za igru stajalo 2:4 za goste.
Okupljeno gledateljstvo je moglo uživati u pozamašnom broju pogodaka, lijepom vremenu te cjelodnevnom druženju. Zapravo, svi koji su subotnje poslijepodne odlučili provesti u Dišniku, mjestu nedaleko Garešnice, nisu požalili. Iako ove dvije momčadi u svojim prvenstvima nemaju niti boda (NK Hajduk Lipovo Brdo pozitivan ishod nije ostvario već pune tri godine), povezuje ih jedna riječ – strast. Strast prema nogometu. Nema ovdje plaćenika, svi nogometaši su domaći, a još jedna zanimljivost jest ta što je zaigrao i Ivan Bandur. 77-godišnjak, alfa i omega Hajduka učinio je to na nagovor navijača i ostalih aktera ovog posebnog dvoboja.
Zasigurno, time je postao najstariji nogometaš na svijetu te čovjek koji je naprosto impresionirao svojom agilnošću. Isto tako, obzirom da je prije samo četiri mjeseca kopačke okačio o klin ostavivši se tako aktivnog igranja, ne treba čuditi niti njegova odlična fizička pripremljenost. S nekoliko zapaženih poteza gospodin Bandur je izmamio pljesak, a sam nam ističe da njegov sastav uvijek igra pošteno.
– Na papiru imamo 35 igrača, ali na utakmice nas dolazi tek desetak. Iz tog sam razloga i ja primoran igrati unatoč tome što sam se nedavno ostavio kopački. Posljednju utakmicu smo izgubili s 21:0 i mnogi su se tome smijali. No, mi smo ponosni jer, iako nas rezultat ne služi, još uvijek igramo pošteno. Nema ovdje pohlepe, glume, kartona, nesportskog ponašanja. Da, istina je. Nismo nikoga uspjeli pobijediti u posljednje tri godine, ali to nam nije ono najvažnije. Ne igra se zbog trofeja, ne igra se zbog slavnih imena i sponzora. Igra se zbog duše, zbog ljubavi prema igri, zbog svih tih trenutaka kada igrači, uprava te navijači postaju jedno – zaključio je neuništivi Ivo.
Dakle, sada možemo samo konstatirati – da je barem više ovakvih entuzijasta.
Filip Mlinar