Gradu heroju u pjesmi počast je odao velikogrđevački osnovnoškolac

“U Vukovaru plavi Dunav tiho teče,

tako teče baš svako tmurno veče.

Kraj njega Vodotoranj stoji,

tako tiho kao da nešto u sebi broji.

Eh, kada bi Trpinska cesta govorila

ona bi iz dubine svoje sve priče izgovorila.”

Djelić je to pjesme “Vukovar, Grad heroj” učenika osmog razreda Osnovne škole Mato Lovrak Veliki Grđevac Karla Aščića. Karlu koji je posjetio Vukovar, grad koji za njega predstavlja herojstvo i ponos i koji ondje ima i prijatelje, napisati pjesmu o tom gradu nije bilo teško.

-Nije bilo teško jer sam već imao znanja od prije i na satu sam s učiteljicom bio na literarnoj grupi i ona mi je predložila natječaj na koji se mogu javiti i rekla da napišem pjesmu o Vukovaru i tu pjesmu sam napisao za 15 minuta – kaže mladi pjesnik kojem je hrvatski herojski grad u mislima.

Karlo je na nagovor svoje učiteljice Marine Nejedli pjesmu prijavio na natječaj Lions kluba Vukovar “Napiši pjesmu i osvoji bicikl”. Bicikl nije osvojio, ali ga to neće obeshrabriti jer zna da je i odbijanje sastavni dio stvaralaštva.

-Kada pošaljem pjesmu na neki natječaj i od toga ne bude ništa imam samo dodatnu inspiraciju, vidim gdje sam pogriješio i onda dodajem motive koji se ne upotrebljavaju toliko često – kaže Aščić.

Umjetnička inspiracija

Inspiraciju pronalazi posvuda, književni uzor mu je Mato Lovrak, a pisanje ga opušta.

-Najviše me opušta kada pišem sastavke. Kada pišem pjesme malo sam napet jer želim da bude dobra i zvučna, a kada pišem sastavke pustim srce da mi piše i to je to – kaže Karlo.

Vremena za pisanje uvijek nađe iako uz školske obaveze pomaže na obiteljskom gospodarstvu u Zrinskoj na kojem mu se obitelj bavi ovčarstvom.

-Kada dođem iz škole ako moram učiti onda ne radim ništa vani i kažem tati da ne mogu, a ako ne moram učiti onda radim kada mi tata kaže. Preko ljeta imamo mužnju ovaca i tamo sam svaki drugi dan jer se izmjenjujem sa sestričnom, zimi kod janjenja ovaca sam vikendom i na praznicima stalno tamo. Stignem sve i imam odlične ocijene jer slušam na satu i kod kuće samo ponovim gradivo – priča Aščić.

Karlo će nastaviti pisati jer ga to opušta i u tome se pronalazi, ali nema ambicija za objavljivanjem svojih radova, više ih želi zadržati za sebe, pa će budućnost usmjeriti na medicinu.