[FOTO] Đuro i Marija proslavili Dijamantni pir: Ljubav, oprost i komunikacija ključni su sastojci uspješnog braka

Đuro (80) i Marija (77) Ožegović proslavili su nevjerojatnih 60 godina zajedničkog života, obilježivši svoj Dijamantni pir. Prije šest desetljeća, točno 15. studenog 1964. godine, izgovorili su sudbonosno „da”. Marija je tada imala samo 17, a Đuro 20 godina. Njihova ljubav kroz godine samo je jačala, a danas iza sebe imaju troje djece, petero unučadi i troje praunučadi. Ova dugovječna ljubavna priča prava je inspiracija, a o ljubavi, sigurni smo, znaju više od svih nas.

– Za 26. godišnjicu braka smo dobili unuka Zorana, za 50. praunuku Miu, a sada, za 60. praunuka Jakova – kao zanimljivost ističe Marija.

Kako kažu, pamćenje ih dobro služi, pa se sjećaju svakog detalja s vjenčanja.

– Nekada je to bilo jednostavno, nije to bilo ništa posebno, niti neki veliki događaj. S konjima smo se vozili, bilo je jako lijepo i sunčano vrijeme, sve je bilo doma, pedesetak ljudi bilo je u svatovima. Selske žene su pripremale hranu, kolače i sve ostalo – govori nam Marija.

Đuro i Marija poznavali su se od malena, živjeli su u istom selu. Nakon što je Đuro došao iz vojske vjenčali su se.

– Bilo je lijepih dana, a bilo je i onih manje lijepih. Imamo troje djece, tako da smo uvijek o njima razmišljali i pomagali smo im koliko smo mogli – prisjeća se Đuro, bivši poštar, koji s osmijehom dodaje – o poštarima je uvijek bilo priča, ali se na to nismo obazirali.

Iako su prošli kroz mnoge uspone i padove, Đuro i Marija smatraju da su ljubav i oprost ključni za dug i uspješan brak.

– Oprost je najvažniji, ako nema ljubavi, nema ni oprosta – govori Marija, dok s druge strane, Đuro, smatra kako je najvažnije strpljenje – nikada nije prošlo tri minute, a da nismo razgovarali. Svađali se jesmo, ali to su sve bile minutne svađe – dodaje.

Sa sjajem u očima prisjećaju se vremena kada su zajedno odlazili na zabave, maskenbale i druženja s prijateljima. No, s tugom priznaju da su mnogi njihovi prijatelji danas pokojni, a od svatovskih uzvanika,  uz njih, ostalo je još samo troje vršnjaka. No, sada im ostaje samo sreća da svoje uspomene dijele s djecom, unucima i praunucima, kojima prenose lekcije o ljubavi, strpljenju i snazi oprosta.