Hrvatski rukometaši kvalifikacije za europsko prvenstvo otvorili pobjedom

Hrvatska muška seniorska rukometna reprezentacija je ovoga četvrtka, 7. studenoga pobjedom 30:23 protiv Belgije u varaždinskoj areni otvorila kvalifikacije za europsko prvenstvo koje će se 2026. godine održati u tri skandinavske države – Švedskoj, Norveškoj i Danskoj. Obzirom na činjenicu da su hrvatski reprezentativci prije ovog susreta imali samo dva treninga, ali i na to da Belgija ne spada u elitu europskog rukometa, nije se moglo očekivati, a niti vidjeti nešto posebno. Ovu je priču bilo najvažnije odraditi, upisati dva uvodna boda uz to da se nitko ne ozljedi. Naposljetku, sve je prošlo kako je i zamišljeno, u subotu će tako biti i protiv još jednog autsajdera – Luksemburga, što zapravo znači da je najvažnije tek pred nama. Naravno, riječ je o siječanjskom SP-u na domaćem tlu za kojeg će trebati biti na jednoj puno višoj razini. Hoće li biti tako preostaje nam vidjeti.

Bila je ovo prva utakmica Hrvatske poslije pariških Olimpijskih igara, međutim, nekih posebnih noviteta nije bilo. Onaj najvažniji, najavljivani je izostao. Naime, David Mandić nije bio u mogućnosti zaigrati zbog upale uha, pa je Dagur Sigurdsson u rosteru imao petnaestoricu rukometaša. Ipak, sasvim dovoljno za nedorasle Belgijance. Sigurnosti radi, islandski stručnjak na hrvatskoj klupi naknadno je pozvao Marina Jelinića. Ovome treba dodati i to da je Sigurdsson na tribinama ovom prilikom ostavio četvorku: Meštrić, Šipić, Hrstić i Pavlović, dok je Belgija istrčala bez: Lettensa, Robinsa i De Beulea. Navedeni igrači Belgije u dosadašnjim akcijama bili su ključni, pa je očigledno da se njihov izbornik polako, ali sigurno okreće novim snagama.

No, ono što je nas najviše zanimalo bila je obrana, a ono što smo vidjeli u prvih 30 minuta bilo je loše. Da na vratima nije stajao raspoloženi i konstantni Dominik Kuzmanović izgledalo bi i lošije, ali član njemačkog Gummerbacha je nakon uvodnog „zagrijevanja“ počeo braniti u svom stilu. Time je domaćin stigao do osjetnije prednosti, odnosno, reprezentativci Belgije padali su. Gosti su se držali do 20. minute kada je na semaforu stajalo 10:10, da bi prvih +2 bilo postavljeno u 24. (13:11). Potpuno razumljivo, Belgijanci su pazili na tehničke pogreške (upravo ono što je mučilo Hrvatsku), nisu brzali s vanjskim šutom, dok nam je najveći „nered“ činio ljevoruki Kotters.

Kuzmanovićeve intervencije dovele su nas, unatoč slabašnom izdanju do pokojeg lakog pogotka. Svakako, treba izdvojiti Šoštarića koji je već u prvom poluvremenu zabio devet uz napomenu da ga nije pokolebalo niti to što je propustio realizirati jedan sedmerac. Podrška mu je bio Martinović, pa smo dojma da je desna strana hrvatskog napada mogla poentirati kada je god poželjela. Međutim, da li će to ovom dvojcu polaziti za rukom protiv nekih ozbiljnijih selekcija saznat ćemo uskoro. Na predah se nakon svih uspona i padova otišlo s hrvatskih 16:12 te su svi navijači očekivali dodatan rast Hrvata. Također, očekivao se i pad belgijske snage, odnosno koncentracije. Upravo to se i dogodilo u nastavku susreta te je zapravo to jedini razlog najvećih +11 u jednom trenutku (30:19).

Korektno su bile popunjene varaždinske tribine s veseljem reagiravši na hrvatske golove. Obzirom na razvoj situacije, prigodu zaigrati dobile su i mlade snage – Matej Mandić, Lučin, Pribetić te Glavaš. Inače, Pribetić je debitant u hrvatskom dresu, a on je taj debi okrunio jednim zgoditkom. Zasigurno, dugo će ga pamtiti. Dakle, sada možemo samo čekati subotu kako bismo uspješno završili ovaj ciklus.

(Filip Mlinar)

Foto: FAH