Doznajemo nepoznate detalje o budnici: Najveća je fešta bila u Jordanovoj klijeti, no prijeći tih 12 kilometara bio je pravi izazov

Zvuk motora koji paraju tišinu gradskih ulica u svitanje na sam Praznik rada. Tako bi ukratko zvučao opis Bjelovarske budnice, tradicije grada koja traje od prve polovice 20. stoljeća. Pokrenuo ju je Koturaški klub „Sokol Bjelovar“, a kasnije je organizaciju preuzeo Moto kluba Bjelovar. U počecima je ta tradicija uključivala vožnju biciklima i motociklima prema izletištima izvan grada, a danas je to iznimno važan gradski događaj koji okuplja motoriste iz cijele Hrvatske i izvan njezinih granica. Ova tradicija sada je dobila poseban pečat i svoje mjesto u Registru kulturnih dobara Republike Hrvatske gdje je upisana kao nematerijalno kulturno dobro.

Iako će svaki Bjelovarčanin znati kako ona izgleda danas, Veljko Vrhovnik, najstariji član Moto kluba Bjelovar, u čijoj se obitelji ljubav prema motorima gaji kroz generacije, prisjetio se svojih prvih sjećanja na ovo događanje.

– Ne sjećam se kako je budnica počela, ali sjećam se od sredine 50-ih godina kada sam kao maleno dijete počeo dolaziti na završni dio budnice. Moj otac je bio motorista. Te budnice su uvijek završavale negdje, a taj negdje u ono vrijeme je bio u tzv. Jordanovoj klijeti, a riječ je o današnjem restoranu u Rakitnici – započinje opisivati svoja prva sjećanja na Bjelovarsku budnicu Vrhovnik. Kako kaže, djeca i mame su u Rakitnicu dolazili kamionima, no motoristima je dolazak na odredište bio pravi izazov.

– Motoristi su u to vrijeme imali problem prijeći tih 12 kilometara. Najveći kvarovi su bili vezani uz gume. Ceste su bile loše i pune čavala od konjskih zaprega. No mi djeca i mame smo dolazili kamionom i tamo dočekivali motoriste. Ondje je svirala muzika, uvijek se nešto okretalo na ražnju i bilo je vrlo veselo – kazao je naš sugovornik otkrivši i jedan zanimljiv detalj o Bjelovarskoj budnici.

– U to vrijeme vrlo popularan je bio naziv uragan, odnosno Prvomajski uragan – kazao je Vrhovnik dodavši kako je uslijedio period tijekom kojeg nije sudjelovao na budnicama budući da nije živio u Bjelovaru, no već je 70-ih godina, ispričao je Vrhovnik, budnica bila vrlo masovna.

– Nakon toga je došao i period kada je bila čak i zabranjena. Bilo je to vrijeme kada smo ostajali smo bez ventila na gumama i knjižica pa smo morali plaćati kazne. No znate kako je – najslađe je ono što je zabranjeno. Nakon toga su stigle 90-e godine kada se budnica ponovno omasovila, a kako ide dalje, svi se sjećamo – zaključio je Vrhovnik.