Predstava bjelovarskog kazalištarca igrala više od sto puta, a sad je pripremio novi hit za djecu i mlade

“Teatar To Go” umjetnička je organizacija koja ove godine slavi jubilarnu desetu godinu. Zaživjela je u Osijeku, trenutno okuplja 20-ak školovanih ljudi iz filma i kazališta, a idejni začetnik “teatra za van” i svih realiziranih predstava je Goran Smoljanović iz Bjelovara, glumac i lutkar s diplomom Umjetničke akademije u Osijeku. Iako je ostvario brojne uloge u predstavama za odrasle, kao i u nekoliko TV serija, dječje kazalište za Smoljanovića je najdraži oblik stvaralaštva.

“Teatar To Go” nastao je iz potrebe da glumac ostane autor svojih uloga, a odluka je vrlo brzo pala na osmišljavanje dječjih komedija s edukativnom notom. Predstava “Kuhari” govori o bontonu, “Majstori” o prometu, “Botaničari” o ekologiji” i odigrani su čak 120 puta. Sve ove predstave danas su jako dobro poznate i najmlađoj bjelovarskoj publici.

Smijeh, iskrenost 

– Iako mi je Osijek životna baza, djelujem na relaciji Osijek – Bjelovar. Obožavam svoj grad, ljude koji ovdje stvaraju, s kojima se družim i surađujem. Masa je pojedinaca uspješnih u raznim granama, bilo da su profesori, filmaši, glazbenici, kazalištarci, kreativci, programeri. U Bjelovaru smo odigrali velik broj dječjih predstava i uvijek ću ponoviti da su djeca najposebnija publika. Kad pridobijemo njihovu pozornost, mališani daju sve od sebe da sudjeluju u zbivanjima na sceni. Naše predstave stvaraju dinamičnu interakciju, upravo kako bi djeca pokazala što misle, znaju i mogu. Nerijetko se događa da nam se pridruže na pozornici, ponajviše zbog simboličke igre koja se odvija pred njihovim očima, pojašnjava Smoljanović, dodajući kako dječji smijeh, cika i iskrenost nemaju cijenu.

Put prema glumi za Bjelovarčana je bio sve, samo ne planiran. Prije 26 godina sasvim je slučajno posjetio Bjelovarsko amatersko kazalište, ali ne kako bi se okušao na daskama koje život znače, već čekajući prijatelja da završi s probom. U to vrijeme, lokalno kazalište “vapilo” je za muškim članovima, pa su voditelji već s vrata u njemu prepoznali idealnog kandidata za glumu.

Uzbudljiv početak 

– Pristupili su mi s uzvikom: “Joooj, pa mi dobivamo pojačanje!”. O glumi, kazalištu, pozornici, publici tada nisam imao pojma, no nekako su me uspjeli nagovoriti. Prva predstava u kojoj sam sudjelovao bila je komedija “Drž’te lopova” u režiji Aide Bukvić. Pretpremijera je održana u bjelovarskom Domu kulture i sjećam se da sam na sceni bio grozan. Ubrzo je uslijedila premijera na koju su došli svi. Moji roditelji, rodbina, 30-ak najbližih prijatelja, tadašnja gradonačelnica Đurđa Adlešić, kazališna redateljica Nina Kleflin, glumac Amar Bukvić, njegov otac Amir Bukvić, poznati glumac i dramatičar… Publika je krenula puniti dvoranu, a mi glumci smo se skrivali iza zavjese i slušali žamor. Sam sebi sam rekao: “Što god da se dogodi, osramotit se nećeš”. Tako je i bilo. Izvedba je bila odlična, u meni je odjednom proradio svaki “kotačić”, a na pozornici sam doživio apsolutnu glumačku katarzu. Odmah po završetku, prišla mi je Nina Kleflin i poručila da ću u njezinoj slijedećoj predstavi igrati glavnu ulogu, prisjeća se svojih glumačkih početaka Smoljanović.

Sjećanja 

Posebne emocije bjelovarskog glumca vežu za dane provedene na Umjetničkoj akademiji. Veliku vrijednost Smoljanoviću tako predstavlja lutkarska predstava s višeglasnim pjevanjem izvedena u Novom Sadu, na znamenitom i cijenjenom festivalu “Sterijino pozorje”, u sklopu susreta dramskih i umjetničkih akademija.

– Radili smo prema tekstu “Muka sv. Margarite” u režiji velikog svjetskog i europskog režisera Wieslawa Hejnoa iz Poljske. U ulozi asistentice bila je Milena Dundov, zadarska lutkarica, također poznata i priznata u hrvatskim i europskim krugovima. Kao jedini iz Hrvatske predstavili smo se na zaista poseban način, lutkarskom predstavom s višeglasnim pjevanjem. Izvedba je bila nešto potpuno ludo, a višeglasno pjevanje toliko moćno da smo na otvorenoj sceni dobili gromoglasan pljesak 200-tinjak kolega. Zanimljivo je što smo se prije izlazaka na scenu svi malo gledali ispod oka. Kao dobri smo si, ali ipak želimo biti malo bolji jedni od drugih, otkiva svestrani umjetnik. 

Uloga kazališta

U današnje moderno i ubrzano vrijeme kazalište je iznimno važno, posebno za djecu i mlade. Ne postoji tehnologija koja može zamijeniti živog čovjeka. Virtualne simulacije, računala, umjetna inteligencija, hologrami i razni moderni uređaji, tehnološki su napredak koji obogaćuje život i čini ga zanimljivijim, zabavnijim, atraktivnijim. No, čovjek je taj koji prima, predaje i doživljava.

– Kazalište je direktan spoj ljudskih bića i upravo iz tog razloga u “Teatru To Go” proizvodimo interaktivne, zabavne i edukativne predstave. Mi kao glumci uživamo blagoslov da možemo raditi posredno i neposredno u isto vrijeme i u realnom vremenu. Trenutno inspiraciju najviše pronalazim u matematici i veseli me da u studenom u Bjelovaru i Osijeku krećemo s novom predstavom, još uvijek radnog naziva “Algoritmija”. Namijenjena je učenicima viših razreda osnovnih škola i srednjoškolcima, a glavni cilj je kroz predstavu prikazati kako osnove algoritma nisu nikakav bauk, najavljuje Smoljanović, osvrćući se na neprocjenjivu vrijednost Bjelovarskog amaterskog kazališta kojeg već dugi niz godina, s velikim entuzijazmom vodi Maja Fabičević.

Dobrobiti 

– Djeca u kazalištu kroz igru, zabavu, zanimljive situacije i sadržaj uče čitati, ali ne na onom osnovnom nivou, već na svim nivoima, skroz do simboličke razine čiji je sastavni dio i interpretacija. Čitanje kao takvo ima puno razina, a kazalište donosi tu ključnu kariku, interpretaciju, misao koja slijedi, koja se u biti krije iza teksta. Kazalište je vrsta treninga, doprinosi razvoju sinapsa u mozgu i jako dobro utječe na samopouzdanje, raspoloženje, obogaćuje vokabular. Naravno, važni aspekti su i stvaranje lijepih uspomena, razna putovanja i gostovanja, sklapanje prijateljstva. Tako velike mogućnosti danas itekako trebamo cijeniti, čuvati i njegovati, poručuje 46-ogodišnji Bjelovarčanin. 

FOTO: ustupio G. Smoljanović