Dvije različite generacije, 21 grlo i neraskidiva veza s plemenitim životinjama

BJELOVAR – Brojni uzgajivači konja vjerojatno će reći da kada jednom konj uđe u vašu staju, iz nje ga više nećete pustiti. To vrijedi i za mladu bjelovarsku uzgajivačicu Aleksandru Pros koja za sada ima dva grla i to robusne hrvatske hladnokrvnjake.

-Njegov oblik tijela, njegova snaga, mišići. Snaga jednostavno – opisuje Pros što ju je privuklo uzgoju hrvatskog hladnokrvnjaka.

Pros koja je nježne građe kraj te snage izgleda još sitnije, a u svijetu konjogojstva kao mlada uzgajivačica još uvijek je rijedak primjer.

-Srela sam se sa situacijom da kada sam prodavala jednu ždrijebicu tko god da je od kupaca zvao mislio je da prodaje netko muški i pitali su me je li gazda kod kuće, a zapravo sam ja vlasnica i uzgajivačica – priča Pros.

Konji kao poveznica generacija

Zapravo je ona gazda, odnosno gazdarica, smije se Aleksandra koja, zanimljivo, nije odrasla uz konje, ali su joj oni ipak u krvi.

-Pradjed s tatine strane je iz Like i oni su došli u Ždralove i od tu ljubav. Djed iz Plavnica baš i nije njihov ljubitelj, ali zbog mene pomaže oko njih – priča svoju obiteljsku konjogojsku povijest ta mlada uzgajivačica.

No zato drugi djed, onaj iz Galovca, poznati uzgajivač Ivan Ivanuš je ljubitelj konja i ne samo da je ljubitelj već svoj život bez tih plemenitih životinja ne može zamisliti. Ne bi to bio život.

-Ma ne, ma ni govora. Ne bih mogao ni zamisliti da sam bez konja, ma ne – odmahuje žustro Ivanuš na samu pomisao da u dvorištu nema te plemenite životinje.

Sada ih Ivanuš ima 19 i to mahom hrvatskih hladnokrvnjaka i hrvatskog posavca, a ljubav je to i neraskidiva veza koja traje desetljećima.

-Osobno ih držim oko pedeset godina, a i moji su isto držali konje. Njihov broj se postupno povećavao – priča Ivanuš.

Voli on i danas svoja grla i pokazati i provozati se s njima kočijom, pa rado odlazi na razne manifestacije i izložbe od Nove Rače, Stare Plošćice, pa sve do Marije Bistrice.

I ne krije pri tome gospodin Ivanuš ponos na svoju unuku, nasljednicu kojoj spremno odaje tajne konjogojstva.

-Ove godine sam ju malo učio o tjeranju konja i sada ona sve preuzima. Ide joj dobro, samo joj treba dati podršku – sretan je Ivanuš što svoju ljubav i znanje prenosi dalje.

A Aleksandra rado uči jer ona svoje konje drži iz ljubavi i uživa raditi s njima i jašiti.

-Nije teško, samo treba puno strpljenja, volje, ljubavi da konj osjeti da se ne bojiš i onda je sve moguće – kaže ta mlada uzgajivačica koja sada ima dva grla, ali bi, kroz smijeh kaže, najradije otvorila ergelu. Tko zna, možda jednom i hoće.