Psihologinja D. Matoš upozorava: Roditelji, jedna aktivnost vrtićarcima je sasvim dovoljna, evo zašto!

PODIJELI S PRIJATELJIMA!

Djeca sve češće slobodnu igru zamjenjuju strukturiranim izvanvrtićkim aktivnostima, pod nadzorom i pravilima odraslih. Neki mališani sudjeluju u čak tri aktivnosti, što, iako potiče razvoj vještina, može uzrokovati preopterećenje, manjak koncentracije i stres. Na kraju se postavlja pitanje: Kako prepoznati granicu?

-Za djecu u dobi od 4 do 6 godina nakon desetosatnog vrtićkog programa bih preporučila nestrukturiranu igru. Sigurno je da roditelji imaju dobre namjere kada djecu žele uključiti u neke od aktivnosti, ali unutar samog boravka u vrtiću djeca mogu ići na engleski, rukomet, ples, folklor, njemački jezik i slično. Kad dođu doma bilo bi dobro da imaju vremena biti djeca. Da budu s roditeljima u parku, dvorištu, šetnji, igraju društvene igre, dakle da provedu određeno vrijeme s roditeljima – istaknula je Dijana Matoš, psihologinja bjelovarskog Dječjeg vrtića Osmijeh te nadodala kako roditelji najbolje poznaju svoju djecu i trebaju uvidjeti kada im je previše.

– Kad dijete dođe doma, to su već kasni popodnevni sati, dok se obavi zajednički popodnevni obrok, njima više ne ostaje puno slobodnog vremena. Naravno, treba slušati svoje dijete, neka djeca su strašno znatiželjna pa im se nude različiti znanstveni programi, ali ako je to već tako, apeliramo na roditelje da to ne bude više od jedne aktivnosti – nadodaje Matoš.

Osluškivanje ponašanja djeteta je najvažnije

Vrlo je važno da roditelj prepozna kada je dijete preopterećeno, a ključ leži u praćenju djetetova ponašanja, raspoloženja te u otvorenom razgovoru s njim. Iako djeca često ne mogu verbalno izraziti preopterećenost, često pokazuju znakove kroz svoje ponašanje.

– Djetetu ne ostaje mnogo vremena da bude dijete, a to može biti onaj period kada im je možda i dosadno pa moraju smišljati što će raditi. Puno je važnija izgradnja međuljudskih odnosa i učenje socijalnih vještina u nekim ne strukturiranim situacijama, a ne samo da roditelj uslijed svega toga što se nudi postane šofer ili vodič koji dijete prevozi s jedne aktivnosti na drugu, što svima ponekad bude previše – kazala je Matoš.

Tako se gubi balans između aktivnosti i slobodnog vremena, a zlatnu sredinu moguće je postići jedino praćenjem ponašanja djeteta, što će u konačnici djetetu i omogućiti zdrav razvoj bez prekomjernog stresa.

– Sve što je više od jedne aktivnosti poslije vrtića je previše. Pustimo djeci da budu djeca, prisjetimo se svog djetinjstva i uvidimo što nam je bilo previše. Nisu sva djeca ista, nemaju svi iste želje, interese i potrebe – zaključuje Matoš.


PODIJELI S PRIJATELJIMA!