Hrabrost ne poznaje dob: Milan Kocijan prvi vozački ispit polaže u 74. godini

Upis u autoškolu većina doživi u mladosti, neki nikada, a rijetki su oni koji se na taj pothvat odluče u poznijim godinama. Posljednjoj skupini pripada Milan Kocijan iz Bjelovara, vitalni i dobro raspoloženi umirovljenik, koji se sa 74 godine odlučio za polaganje kategorije AM.

Kategorija obuhvaća motokultivatore i mopede čiji obujam ne smije biti veći od 50 kubična centimetra, dok snaga motora mopeda iznosi 4 kilovata, što znači da na ravnoj cesti ne može razviti veću brzinu od 5o kilometara na sat. Za gospodina Milana to će biti sasvim dovoljno, jer nakon polaganja vozačkog ispita, moped namjerava koristiti za vožnju do grada, odlazak u trgovinu, obavljanje manjih svakodnevnih obveza. Kaciga je već kupljena i spremna, a pred Bjelovarčaninom je odrađivanje propisanih sati vožnje.

Nikad nije kasno 

– Tijekom života nisam imao potrebe za vožnjom, niti automobila, niti motora. Posao mi je bio blizu, pa sam se najviše služio biciklom, posljednjih desetak godina i električnim. No, želja za nečim ozbiljnijim se ipak pojavila i početkom 2024. sam krenuo obilaziti autoškole, raspitivati se mogu li u ovim godinama pristupiti polaganju. Uštedio sam nešto novca i odlučio se za „Autoškolu Formula” kojom sam jako zadovoljan. Istina, okružen sam puno mlađim kandidatima od sebe, ali mi to ne predstavlja problem. Mislim da sam se jako dobro uklopio, s nekima čak i sprijateljio. Mladi ljudi su vrlo zanimljivi i mogu reći da jedni od drugih možemo dosta naučiti. Prvi korak, polaganje prometnih propisa je odrađen i sad jedva čekam krenuti na poligon, zadovoljan je 74-godišnjak.

Prisjeća se gospodin Milan kako se na samom početku morao prilagoditi novoj tehnologiji. Na razne izazove, pomalo i neobične situacije danas gleda sa smiješkom i doživljava ih kao anegdote za pamćenje. Primjerice, prvi put je na ispitu odgovore poslao, ni manje ni više, nego 480 puta.

Tri polaganja 

– S kompjuterom se baš ne služim pa mi je sve to bilo potpuno novo. Slova na ekranu su prilično sitna i još sam tada zaboravio ponijeti naočale. Kada svemu dodam i tremu, uzbuđenje, ni ne čudi da sam malo „kiksao”. Dugi put sam propise pao zbog krive procjene situacije na raskrižju, no „pogodila” me treća sreća i tada sam sve odradio besprijekorno, smatra gospodin Kocijan.

Iako su supruga i sestra u početku pomalo negodovale zbog upisa u autoškolu, ubrzo su prihvatile odluku i svog supruga i brata krenule podržavati u naumu da u starijoj dobi postane ponosni vlasnik vozačke dozvole.

– Žene se dosta brinu oko svega, a prijatelji su mi odmah pružili podršku i dali vjetar u leđa. Jedino mi stalno ponavljaju da sam se ipak trebao odlučiti za B kategoriju jer bih u tom slučaju „imao krov nad glavom”. Priznajem da mi je sada malo žao, ali volim se našaliti i reći: „Pa za polaganje B kategorije još imam vremena”, navodi gospodin Milan, dodajući da s učenjem i koncentracijom nema nikakvih poteškoća.

– Naravno da ne mogu pamtiti kao u mlađim danima, ali s učenjem nemam problema. Priznajem da sam ponekad malo brzoplet, ali taj dio se više veže uz karakter. Strah me nije ničega, već sam prilično uzbuđen zbog svega što me uskoro čeka, dodaje Kocijan.