Kako je profesor filozofije postao uspješni komičar, imitator i ‘čovjek s tisuću lica’…

PODIJELI S PRIJATELJIMA!

Komičar, pantomimičar, glazbenik, imitator, klaun, performer, likovni umjetnik, pjevač, sve je to 43-godišnji Romano Dautanac iz Velikog Grđevca, koji već godinama širom Lijepe naše i Europe nastupa pod umjetničkim imenom Romano D. Franto. Želja za slobodnim izražavanjem, kreacijom i poistovjećivanju s raznim likovima pojavila se još u najranijoj dobi. Mijenjanje karaktera, izgleda i ponašanja bili su prvi koraci na putu prema, kako i on sam voli reći, beskrajnoj slobodi kreativnog izražavanja.


Počeci 

– Tete su me jednom u vrtiću pitale što ću biti kad odrastem i ja sam to pitanje shvatio vrlo, vrlo ozbiljno. U toj dobi, negdje sa pet, šest godina pratio sam crtani film „Vitezovi Orijenta” u kojem je jedan od likova posjedovao moć mijenjanja lica, ponašanja, izraza, karaktera. Kako me sve to i više nego fasciniralo, tetama sam odgovorio da želim postati glumac u crtanim filmovima. Danas, kada u glavi prevrtim sve godine intenzivnog rada, napretka, uspona, padova, učenja i stasanja u “čovjeka s tisuću lica”, mogu reći da je glumac u crtanim filmovima najbliža definicija moga rada. Uvjeren sam da svi mi imamo barem tisuću lica, samo to često ne primjećujemo. Upravo u tome leži vječna inspiracija, otkriva Romano, prisjećajući se raznih kućnih, umjetničkih eksperimenata.

Kojim putem krenuti? 

Uz pomoć starog kasetofona, u vrijeme osnovne škole snimao bi pod stolom radio drame, oca kada je čitao knjige, vodio bi smiješne i ozbiljne vijesti te stvarao autorske pjesme. Samokreacija nastavila se i tijekom srednje škole, sve do upisa na fakultet. U tom periodu veliku ulogu igrali su muzika, spisateljstvo, slikanje, crtanje, gluma, izrada fanzina, odnosno malih publikacija. Iako ga je srce vuklo prema slobodi, upis na fakultet za Romana je bio logičan slijed događaja.

– Službeno sam profesor filozofije i magistar likovnih umjetnosti, no na kraju krajeva, sve je to pronašlo svoje mjesto u cirkusu. Desetak godina trajala je moja unutarnja „borba”, da li ići stopama struke ili u potpunosti uploviti u svijet zabave, uličnih nastupa. Prvi takav izlet dogodio se u ulozi klauna na jednoj dječjoj zabavi. Klasični klaunovi mi se nikada nisu sviđali, zato ih nastojim redefinirati, napraviti od njih komično karikaturalne likove. Nakon nekoliko početnih nastupa, ubrzo su uslijedili pozivi na razne događaje, suradnje s poznatim umjetnicima, zabavljačima, redateljima i asistentima. Sve više sam uživao u nasmijavanju i zabavljanju publike te stvaranju interesa okoline za ono što radim, ističe Romano čiji je glavni učitelj bio Amerikanac Stanley Ted Edwards, poznatiji kao Jango Edwards.

Svjetska imena

Edwards je preminuo u kolovozu 2023. u 73. godini, a svoj posljednji nastup održao je svega pet dana prije smrti. Bio je primjer apsolutne posvećenosti svemu što je radio. Nastupao je po cijelom svijetu, surađivao s velikom Grace Jones, otvarao koncerte grupe The Rolling Stones, bio blizak punk bendu Sex Pistols. Najblaže rečeno, riječ je o istinskom komedijašu, kreatoru vlastitog tv showa koji se u cilju nasmijavanja publike koristio svim raspoloživim „alatima”.

– Jango je taj koji je u potpunosti prepoznao moj talent. Doživljavao sam ga kao prijatelja, idola, drugog oca. Intenzivno smo radili dvije godine, režirali show kojeg sada izvodim njemu u čast. Savršeno smo se nadopunjavali i razumjeli. Osim njega, veliku ulogu u mojoj „izgradnji”, odigrao je i Bill Irwin, poznat po ulozi u spotu Bobbyja McFerrina „Don`t worry, be happy”. Trenutno je najveći živući klaun, koreograf, komičar. Dobitnik je američke nagrade Tony Awards. Pojavljivao se u seriji Život na sjeveru i mnogim filmovima, navodi Dautanac koji broji stotinjak radionica i edukacija koje je pohađao.

Plodno tlo 

Slovenija, Mađarska, Slovačka, Italija, Njemačka, Poljska, Španjolska samo je dio zemalja u kojima je Romano D. Franto nastupao. Jedan od upečatljivijih i važnijih, svakako je socijalno – umjetnički projekt odrađen u Njemačkoj, a  njegovu je vrijednost prepoznala i Europska unija koja je financijski podržala organizaciju i provedbu.

– Više od dva mjeseca, nas desetak umjetnika iz Grčke, Češke, Kanade, Afrike, Poljske, Italije, Portugala, Njemačke i Hrvatske, svakodnevno je održavalo radionice za problematične i ekstremno uspješne, nadarene učenike. Svaki dan bismo autobusom putovali u drugi grad, imali profesionalnu tehničku podršku, postavljali veliku pozornicu. Rad s djecom prezentirali bi na kraju dana kroz veliku zajednički izvedbu. Riječ je o radionicama motivacije i kreativnim programima rekreacije. Ja sam bio zadužen za vizualnu umjetnost, nešto između pantomime, klauna i muzike, dok su kolege svirale na djembe bubnjevima, izvodile capoeiru, beatbox, breakdance, street dance. Jedan od zanimljivijih sudionika, svakako je bio čovjek guma, prisjeća se 43-godišnjak.

Ljubav i posao

Putujući i nastupajući po Poljskoj, Romano je upoznao svoju sadašnju suprugu Matyldu, visoko rangiranu profesionalnu žonglerku s vatrom i kuglom te hula hoop plesačicu. Svoje bračno gnijezdo bazirali su u Zagrebu, no zbog prirode posla, često su na putovanjima, turnejama, nastupima. Između ostalih, i Bjelovarčani su imali priliku gledati njihove ulične izvedbe, jer od 2008. povremeno nastupaju na Terezijani.

– Jako mi je drago što vlastiti rad možemo prezentirati na domaćem teritoriju. U početku sam bio sam, a onda mi se pridružila Matylda. Pantomima, komično – glazbeni duet, čovjek kip, klaun, vatreni show, imitacije, bilo je zaista svega i uvijek su u Bjelovaru naši nastupi bili odlično prihvaćeni. U Hrvatskoj je među prvima, s uličnim programom krenuo Špancirfest, no očigledno je da danas takvoj vrsti zabave naginju brojni događaji i manifestacije, od onih u manjim mjestima, pa do velikih gradova. U sklopu malog putujućeg obiteljskog cirkusa „Poanta priče”, supruga i ja trenutno izvodimo 12 autorskih predstava i radionica za sve uzraste, iza sebe ostavljamo trag, stvaramo brojna sjećanja sebi i drugima, kaže Romano, sretan i ispunjen činjenicom da ih na kraćim turnejama danas prati i njihova dvogodišnja kćerkica.

Inspirativno okruženje 

Iako mu nikada nije bio cilj imitirati velike glumce i komičare, Romanu mnogi nerijetko kažu da posjeduje zabavljačku crtu Jima Carreyja i Robina Williamsa. Inspiracija za stvaranje likova, Romanu dolazi iz svih smjerova, od sjećanja na razne osobe koje su dane provodile ispred trgovine ili u kafiću u njegovom malom mjestu, lokalnih društvenih „kroničara”, društvenih zbivanja, pa do slučajnih opažanja, priča iz tramvaja, kafića, čekaonica. Ideja je pregršt, baš kao i sadržaja.

 

– Večeras nastupam u bjelovarskom Boho parku, sa svojim bendom Iga Doguba koji je nastavak poezije, umjetnosti, projekata kroz koje sam izdao nekoliko glazbenih albuma. Pjesme izvodimo u formi rock banda. Tu su bubanj, prva i druga gitara, bas gitara i ja na vokalu. Naši koncerti su netipični, jer između pjesama izvodim cirkuske skečeve, nešto u stilu cabareta. Koristim maske, magične trikove, komuniciram s publikom. Ja sam u bendu definitivno najslabiji muzičar, više sam tekstopisac i pjevač. Ostatak ekipe čine profesionalni muzičari, profesori u glazbenim školama. Jedan od njih je i Ivan Manjkas, rodom iz Bjelovara. Pjesme koje sam pisao u mladosti, doslovce su čučale, čekale trenutak da izađu na svjetlo dana. Bend mi je to sada napokon i omogućio. Vjerujem da će bjelovarsku publiku večeras zainteresirati naš nastup koji donosi rock s primjesama mistike, westerna, psihodelije, duba i raznih drugih žanrova. Početak je u 21,00 sat i svi se jako veselimo, najvaljuje Romano D. Franto, čovjek s tisuću lica.


PODIJELI S PRIJATELJIMA!