Daruvarčanka Ines unatoč tjelesnim teškoćama uspješno je završila fakultet i kreće na tržište rada

PODIJELI S PRIJATELJIMA!

DARUVAR/POŽEGA – Ines Havranek 27-godišnja je Daruvarčanka koja se može pohvaliti da je nedavno uspješno diplomirala na Fakultetu turizma i ruralnog razvoja u Požegi, smjer upravno pravo.

Ines se od svojih kolega razlikuje po tome što je taj fakultet završila usprkos zdravstvenim teškoćama s kojima se nosi od rođenja. Naime, Ines kaže kako su je doktori “sredili”, pa ima cerebralnu paralizu koja joj grči mišiće, najviše nogu, ali ima i strabizam što joj otežava snalaženje i kretanje kroz prostor. Dijagnoze su to s kojima se Ines nosi odmalena, ali uspješno s njima svladava sve životne zadatke. Tako je završila srednju školu u Daruvaru, ali i fakultet u Požegi, koji joj nije bio prvi izbor, no ipak ga je zavoljela.

– Htjela sam studirati povijest ili marketing, nisam mogla jer mi nisu išli strani jezici ili je bilo previše matematike. Odabrala sam ovaj fakultet, koji sam kroz vrijeme i praksu, zavoljela – priča nam.

Fakultet joj se maksimalno prilagodio

Praksu je odradila u daruvarskom Zavodu za socijalni rad i zadatke odrađivala prema planu i programu. Dodatno, sve je otežala pandemija koronavirusa, no sve što je mogla, tada je odradila online.

Za vrijeme fakulteta, pravo na asistenticu nije imala, pa je njezina majka uskakala kada je nešto trebalo pisati ili bilježiti na predavanjima, a neki su joj profesori sami slali potreban materijal za učenje. Iskustvo studiranja je bilo odlično.

– Bivši i aktualni dekan su mi izlazili u susret. Naime, vodila sam se kao redovni student, ali sam na fakultet dolazila samo petkom i subotom kao izvanredni studenti. Imala sam produženo vrijeme pisanja ispita, a njih su mi ispravljali isti dan, pa sam odmah mogla odgovarati i usmeno, da ne moram dva puta do Požege. Samo za mene su napravili rampu, kada sam krenula na fakultet, a sva moja predavanja su bila u prizemlju – priča Ines i dodaje kako je koordinator za osobe s invaliditetom Robert Kneis omogućio da sve bude u prizemlju i sve dogovarao s profesorima.

Optimistično gleda na budućnost

Ines je prvo putovala autobusom na predavanja, jedno vrijeme je živjela u stanu, a nakon što joj je otac otišao u mirovinu, i on ju je vozio na predavanja. Svoj bi fakultet preporučila prvenstveno zbog širokog znanja i kvalitetne prakse kroz koju je i ona puno naučila. Planova za dalje ima.

– U rujnu planiram prvo vidjeti kakva je situacije u Udruzi osoba s invaliditetom Daruvar, jer su me oni već ranije pitali kada ću završiti fakultet, pa da vidim, mogu li tamo odraditi staž. Ako ne, pokušat ću naći nešto drugo. Vjerujem da ću nešto pronaći – priča nam uvjerena da će sve biti u redu, jer i do sad je u životu sve odradila kako je planirala, samo u nešto drugačijim vremenskim okvirima.

– Moje me zdravstveno stanje ne sprječava da uživam u životu. Ponekad mi treba malo duže da nešto napravim, ali sve stignem na vrijeme. Drugima bih poručila da budu uporni, sigurna sam da će im se to u životu isplatiti – za kraj poručuje Ines.

FOTO: Privatna arhiva


PODIJELI S PRIJATELJIMA!