[FOTO] Posjetili smo Svijet starina, mjesto gdje zaboravljeni predmeti dobivaju novi život

Nakon što smo ga nedavno predstavili u Tri frtalja, posjetili smo radionicu Roberta Kudrnovskog. Ovaj umirovljeni pirotehničar na radnoj terapiji u radioni, kako sebe simpatično opisuje, starine skuplja već dvadesetak godina i od njih proizvodi lustere, lampe, stolice, stolove i raznorazne ukrase.

Počeci neobičnog hobija

-Starine sam počeo skupljati po terenu, kako sam hodao okolo. Meni su sajmovi uvijek bili zanimljivi. Krećeš se posvuda, od Osijeka, Šibenika, Zadra… Nedjeljom su obično sajmovi, nedjeljom ne radiš pa odeš vidjeti što ima na njihovom buvljaku, što tamo ljudi trže – ispričao nam je o počecima cijele priče Kudrnovski.

Tako je iz viška slobodnog vremena na terenima diljem Hrvatske nastao zanimljiv hobi.

-Uvijek se nađe neka zanimljiva pegla i takve neke stvarčice koje su meni bile zanimljive. Ja sam to skupljao u svom podrumu i radio si neku svoju kolekciju. U međuvremenu dobio sam veću količinu starina od strica, naslijedio sam to i napravio muzej u svom podrumu – rekao nam je Kudrnovski.

Kudrnovski se ovom neobičnom hobiju potpuno posvetio prije dvanaest godina kada je, dugogodišnjem hodanju po minskim poljima diljem Hrvatske odlučio reći dosta.

-Bilo mi je dosta posla, 17 godina sam radio taj posao. Počeo sam kao klinac s 20 godina i dosta je bilo tog posla. Stekao sam uvjete i red je bio maknut se. Ovaj posao sa starinama jako mi je pomogao da se maknem iz razminiranja, stresan je to posao i nisam taj stres htio prebacivati doma, na neki sam ga način morao rješavati – pojasnio nam je umirovljeni pirotehničar.

Iz hobija u stalni posao

Odlaskom u mirovinu, naš je sugovornik otvorio i paušalni obrt „Svijet starina“. Tako je, malo po malo, ono što je prvotno bilo hobi za micanje od stresa postalo stalni posao. Za izradu lustera, lampi i stolica inspiracije ne nedostaje.

-Počeo raditi lustere, lampe, stolice, a onda ti ideje krenu same. Kreneš s jednom lampom i završiš na 20 – 30 modela, ista je priča i s lusterima, nema kraja. Posao te tjera sam pa gledaš što bi i kako još mogao napraviti – pojašnjava nam Kudrnovski.

Proces transformacije starog kotača u luster, traktorske sjedalice u barsku stolicu ili spajanje hrpe starih zupčanika u stol dugotrajan je, a konačni proizvod je unikatan i specifičan, pa su tako i kupci tih proizvoda zanimljivi.

-Ljudi koji vole starine, u većini slučajeva su smireni, normalni ljudi. Poslovni sastanak uvijek je ležernog tipa, popije se gemišt, popriča se, saznam nešto o tom čovjeku, što i kako radi, nerijetko se i nakon poslovanja opet vidimo. Ili on dođe kod mene po još nešto ili ja u nekom svom landranju posjetim njega – objasnio nam je sugovornik.

-Ljude počastiš dobrim gemištom pa ti oni žele uzvratiti. Ne mogu reći da su to neka luda prijateljstva, ali u svakom slučaju jedan pozitivni kontakt koji meni odgovara – dodao je.

Neobični proizvodi iziskuju neobične kupce kojih nije mnogo, pa se „Svijet starina“ tako ne bavi masovnom proizvodnjom.

-Potražnja nije nešto velika, ali ja to sam radim iz nekog svog zadovoljstva. Ne idem na masovnu proizvodnju, niti me to zanima, onda bi to izgubilo dušu – otkrio nam je svoj stav Kudrnovski.

Radovi diljem Lijepe Naše

Velika većina radova radi se po narudžbi, a za publiku kaže da je zahvalna. Iako se poslom na ovoj razini bavi već 12 godina, posao je i dalje zanimljiv, a poslovi su mu i dalje izazovni.

-Meni je sve to izazovno, pogotovo kad nešto radim prvi put. Jedan gospodin s Krka tražio me neobičnu stolicu. Kakva je to sad neobična stolica? Sve su neobične, kakvu sad njemu najneobičniju da smislim? Budući da čovjek drži turističku agenciju koja se bavi plovidbama, odlučili smo napraviti stolicu od sidra – ispričao nam je o najneobičnijoj stolici u karijeri Kudrnovski.

Radovi iz radionice „Svijeta starina“, koja je prvotno bila u garaži pored obiteljske kuće, a sad se nalazi nedaleko stana u koji se preselio, obišli su cijelu Hrvatsku, a Kudrnovski spominje da je najmanje radova svoj dom našlo upravo u bjelovarskom kraju.

-Dubrovnik, cijeli Jadran, Istra… Najmanje u Bjelovaru. Ne znam jesam li ja preskup, nisam dovoljno kvalitetan, ali vidim da kineske lampe puno bolje prolaze koliko god tu ima kuća za odmor – rekao nam je sugovornik

-Meni je u neku ruku to smiješno, kineske lampice u kući za odmor na Bilogori. Ja priznajem da su one jeftinije, o kvaliteti neću raspravljat, o ukusima se također ne raspravlja pa ostavljam tržištu da se opredijeli – dodao je.

Iako vrlo malo radova završi na ovom području, nije baš da ništa radova nije svoj dom našlo u Bjelovaru.

– Meni je zanimljivo da mogu prodati za cijeli restoran u Dubrovniku, a u Bjelovaru ne. Nije da nisam radio u Bjelovaru, radio sam za Čeku, za Roka, nešto u Predavcu… Nije da nisam, ali s obzirom na vrijeme koje sam proveo u tome i radove koje sam radio po cijeloj Hrvatskoj, ovo u Bjelovaru je stvarno smiješno… – pojasnio nam je Kudrnovski.

Planovi za budućnost

Iako je u mirovini već 12 godina, Kudrnovski još nije napunio niti 50 godina, tako da je još puno umjetnina pred ovim neobičnim umjetnikom.

-Planiram to do daljnjeg raditi. Za sad mi je to još uvijek zanimljivo, e sad, hoće li me posao, život odvesti u druge pravce, to ne znam…Nisam ja niti ovo nikad očekivao da ću to raditi, ja sam uređivao svoj podrum i iz tog je sve krenulo – pojasnio nam je Kudrnovski.

Nasreću, posao mu je i dalje zanimljiv, a ideja ne manjka.

-Još uvijek mi je zanimljivo, još uvijek ima ideja koje ja nisam ispucao. Ne idem na Pinterest i čudesa gledati ideje, ove moje ne stignem ispucavati. Samo ovo sve što se vrti po mojoj ludoj glavi ne mogu stići… – zaključio je naš sugovornik šaljive titule umirovljenog pirotehničara na radnoj terapiji u radioni.