[FOTO] Bjelovarski tatoo umjetnik u čijem studiju nastaju remek djela otkriva sve što trebate znati o tetovažama

PODIJELI S PRIJATELJIMA!

Čak 40 posto milenijalaca ima barem jednu tetovažu, no tetoviranje nije in samo kod mladih, već se danas tetoviraju svi. Potvrđuje to i jedan od bjelovarskih tatoo umjetnika s najduljim stažem u ovoj branši Dražen Petrović koji je Bjelovarčanima poznatiji kao Bili iz Brutal Ink Tatoo studija.

– Ljudi se tetoviraju puno više nego nekada, a to možemo vidjeti i po gradu. Ako obratite pažnju, vidjet ćete da zaista velik broj ljudi koje susrećete ima barem jednu tetovažu. Glumci, sportaši, pjevači su tetovaže ponovo stavili pod svjetla reflektora. Živimo u vremenu kada su one popularne i to kod svih dobnih skupina – od 16-godišnjaka kojima je potrebna dozvola roditelje za tetoviranje do 60-godišnjaka – ističe tatoo majstor Bili dodajući kako je teško izvoditi najtraženije motive, no otkriva kako praska pokazuje da se pripadnice nježnijeg spola najčešće odlučuju za manje tetovaže, dok muškarci nerijetko biraju one većih dimenzija.

Od motiva s posebnim značenjem do lijepih slika

– Dio klijenata tetovira motiv koji za njih imaju posebno značenje – od datuma do imena, a drugi odabiru neku sliku zato što im je lijepa. Internet je danas mjesto nepresušne inspiracije. Nekada klijent dođe s posve jednom vizijom što i kako želi, a ponekad iz dvije ili tri fotografije tetovaže složimo novu koja će biti idealna. Nikada se nisam susreo s klijentom koji je tražio neki motiv koji ja nisam želio istetovirati, no ne bih radio tetovaže s nacionalističkim obilježjima. Sve ostalo se možemo dogovoriti, a u praksi se vrlo često i dogovaramo jer ima slučajeva kada klijenti donesu sliku tetovaže koja je već sama po sebi loša pa onda zajedno tražimo sličan motiv kojim će oni u konačnici biti zadovoljni – priča naš sugovornik koji se nerijetko susreće i sa slučajevima kada ga klijenti traže da novom tetovažom prekrije onu staru, a najčešće se, očekivano, prekriva ime bivšeg partnera.

– Čest je slučaj kada klijenti žele prekriti ime bivše cure. Upravo zbog toga, kada mi netko dođe tetovirati ime svog trenutnog partnera ili partnerice, nastojim objasniti da je najbolje da tetovaža ne bude prevelika kako bi se jednog dana mogla prepraviti ako će biti potrebno – otkriva Bili dodajući i „zlatna pravila” koja trebaju znati svi oni koji se odluče na tetoviranje. Kako naglašava, prije tetoviranje ne biste smjeli konzumirati alkohol ni kavu, trebali biste se manje izlagati suncu, kao i napraviti piling jer mekša koža puno bolje prima boju. Kada je pak riječ o boli prilikom tetoviranja, Bili podsjeća kako danas postoje i kreme koje umanjuju bol pa je lakše podnijeti samo tetoviranje.

Romantični počeci

– Osim toga, danas su i igle i same mašine neusporedive s nekadašnjim. One su gotovo nečujne, dok su nekadašnje lupale kao bor mašine pa i taj detalj ide na ruku svima onima koji se odluče tetovirati – kroz smijeh govori naš sugovornik koji se u svijet tetoviranja otisnuo prije 30-ak godina, kao 17-godišnji mladić.

– Na tim počecima sam imao tek iglu, konac, tuš i polako sam krenuo. Tada je bilo teško nabaviti opremu za tetoviranje, no kako smo Saša Tkalčević i ja zajedno krenuli u te vode malo po malo smo počeli istraživati, a na kraju smo do svih potrebnih alata došli preko kuma od njegovog bratića koji je živio u Parizu. Tada je bilo tako, a danas nema toga što se ne može nabaviti kod nas. Prvu tetovažu s iglom sam napravio jednom prijatelju u mjesnom domu, a prvu s pravom mašinom Saši. Osim što smo vježbali jedan na drugom, vježbali smo na svinjskoj koži. U mesnici bismo kupili komad praseta, meso bi završilo u rolu, a koža na dasci za vježbanje. Danas, usporedbe radi, postoje umjetne kože za vježbanje. No vježbali smo i na susjedima, prijateljima, rođacima, a na „instrukcije” smo išli kod jednog tatoo majstora u Varaždin. Učili smo korak po korak jer tada nije bilo interneta. Bila su to posve drugačija vremena nego danas, no mi smo se u tetoviranje zaljubili, učili, vježbali, a vrijeme je pokazalo da to nije bio kratkotrajni hir, već ljubav za čitav život – prisjeća se naš sugovornik koji i danas ima tetovaže iz tog vremena. One, kažu, nisu savršene, ali zauvijek će biti dio njega kao podsjetnik na neka draga mu vremena.


PODIJELI S PRIJATELJIMA!