Klarinetist i rogistica iz Bjelovara dobitnici Oskara znanja: ‘Ovo je velika čast, ali i poticaj da nastavimo dalje’

U srijedu 26. lipnja, u Zagrebu je održana 20. po redu dodjela nagrade Oskar znanja koji iz godine u godinu odlazi u ruke najboljim hrvatskim učenicima za postignute vrhunske rezultate na državnim i međunarodnim natjecanjima u znanju, glazbi i plesu. Među 480 nagrađenih učenika osnovnih i srednjih škola iz Hrvatske, svoje mjesto osigurali su i naši Bjelovarčani, trinaestogodišnjaci Elizabeth Aria Cone i Gabriel Rousek, učenici Glazbene škole Vatroslava Lisinskog.

Vrijedni i talentirani, pod vodstvom svojih mentora, posljednjih godinu dana ovi su učenici ostvarili brojne županijske, državne i međunarodne uspjehe koji su ih na kraju doveli do tako značajnog priznanja. No, neki su se do sada s ovom nagradom već imali prilike susresti.

Još jedan u nizu

– Prvog Oskara znanja osvojio sam prije dvije godine, a ovogodišnji je još samo jedna potvrda da koračam u dobrom smjeru. Za klarinet sam se odlučio sasvim slučajno. Privukao me njegov neobičan izgled u jednom dućanu glazbene opreme, gdje je moj očuh, inače glazbenik, kupovao nove žice za gitaru. On me zapravo i uveo u svijet glazbe, pokazivao mi razne instrumente i shvatio da posjedujem talent za sviranje. Odlučio sam upisati Glazbenu školu Vatroslava Lisinskog i tako je sve krenulo, pojašnjava Gabriel Rousek čiji je mentor Mladen Novoselec.

Iako je često teško uskladiti obveze u dvije škole, mladi klarinetist kaže kako je uz dobru organizaciju, podršku okoline, volju za radom i uspjehom, sve moguće. Uz učenje za redovnu nastavu, brojni su sati vježbanja, sviranja klarineta, priprema i odlazaka na natjecanja.

Zahtjevna kategorija 

– Iz osnovne škole dosta izostajem, ali su nastavnici puni razumijevanja i podrške, pa nekako sve uspijevam posložiti. Pripreme za natjecanja znaju biti prilično zahtjevne, ovisno o kategorijama u kojima se natječem. Posljednja je bila jako stresna, s vrlo teškim skladbama, što znači i puno rada s mentorom i korepetitoricom. Broj sati koje provedem u priprema razlikuje se od natjecanja da natjecanja, no recimo da svaki dan, uz rad u glazbenoj vježbam sat, do sat i pol, ponekad i malo više, otkriva Gabriel, koji uz klarinet pomalo svira i bubnjeve te klavir.

Nakon što završi osnovnoškolsko glazbeno obrazovanje, nadareni Bjelovarčanin planira upisati srednju glazbenu školu koja sa sobom nosi i ozbiljniji repertoar, što predstavlja još više rada i vježbanja. No, kako i sam kaže, klarinet je za njega najvažnija stvar, velika ljubav bez koje više ne može.

– Siguran sam da ću i kada budem stariji, ostati u glazbi. Ne vidim se u ulozi profesora, više kao solo klarinetist ili član orkestra. Mnogi misle da je klarinet jako težak i naporan instrument, ali uz pravilno disanje i savladavanje osnova sviranja, vrlo brzo se prevladaju oni početni napori, kaže Gabriel, smatrajući da bi se djeca i mladi trebali što više baviti glazbom, jer kada ne bi bilo nje, u jednu ruku ne bismo osjećali ni ljepotu življenja. Glazba nas uveseljava, ispunjava, u njoj nerijetko pronalazimo vlastiti odmak od stvarnosti.

 

Djevojka i rog 

Iako se pri odabiru instrumenta, djevojke nerijetko odlučuju za klavir, violinu ili primjerice flautu, Elizabethin izbor „pao” je na rog.

– U početku o rogu nisam ništa znala, no u razgovoru s profesorom zaključili smo da bi mi mogao odgovarati. Pomoću roga sam se zapravo i zaljubila u glazbu. Riječ je o vrlo zahtjevnom instrumentu, je rogisti neprestano moraju raditi na disanju i održavanju dobre kondicije. Primjerice, ako ne vježbam tjedan dana, nisam u stanju svirati dva sata u komadu, poručuje Elizabeth Aria Cone, koja je do Oskara znanja stigla uz vodstvo mentora Ivana Oškere, zahvaljujući upornom radu i značajnim rezultatima na natjecanjima.

Pretprošle godine, uspješna rogistica po prvi je put odabrana kao stipendistica Zaklade Marin Čilić, a istu priču ponovila je i 2023. godine.

Glazbena akademija kao prvi izbor

– Prijavila sam se na nagovor profesora, iako zbog velikog broja kandidata nisam očekivala da bi mogli odabrati baš mene. Na posljetku se to doista dogodilo i time se jako ponosim. Posljednje tri godine sviram u orkestru s kojim također idem na natjecanja, dosta putujemo, imamo jako kvalitetnog voditelja koji iz nas izvlači maksimum. U prilično kratkom vremenu uspijevamo uvježbati puno skladbi. Želja mi je jednog dana upisati Glazbenu akademiju i profesionalno svirati u orkestru, otkriva Elizabeth naglasivši da joj Oskar znanja predstavlja poticaj za daljnji rad i nove uspjehe u glazbenom stvaralaštvu.

Bez obzira na talent, rezultati sasvim sigurno ne bi bili ostvareni bez velike podrške obitelji, prijatelja, profesora iz obje škole. Kako i sami „Oskarovci” kažu, glazba je inspirirajuća i bogata u brojnim pogledima, sa sobom nosi puno odricanja, pomne organiziranosti te odgovornosti prema radu, no kada je ljubav glavni pokretač, sve kockice se poslože onako kako treba.