Turistički djelatnici učili kako najbolji mogući način prezentirati baštinu

U posljednje vrijeme sve je popularnije turističku ponudu, bilo da je riječ o prirodnoj ili kulturnoj, prezentirati na nešto originalniji, neobičniji način.

Znaju to i turistički djelatnici s područja Bjelovarsko-bilogorske županije, koji su ranije ove godine prošli tečaj za interpretatora baštine. Njega im je održao Dubravko Fijačko, inače dugogodišnji turistički djelatnik koji često drži ovakve tečajeve za slične profile ljudi u sektoru turizma.

– Tečaj je inače namijenjen vodičima, ne samo turističkim nego i svima koji imaju neke veze ili s turizmom ili su muzejski djelatnici ili se bave destinacijskim managementom i imaju priliku gostima približiti destinaciju u kojoj se nalaze. Tečaj interpretacije baštine služi razvijanju alata, znanja i potencijala da bi to približavanje naše destinacije i baštine, mogli osobi koja se prvi put susreće s tim približiti na način koji je toj osobi blizak i razumljiv – kaže Fijačko.

Oni traže i za druge zanimljivosti u poznatoj okolini

Ipak, treba raditi na tome da turističkim grupama, koje čine različiti pojedinci, vodiči i interpretatori baštine ponude zanimljive, ponekad i neobične informacije, koje će im biti smislene i zanimljive. I takve se stvari uče na tečaju za interpretatora baštine. U Bjelovarsko-bilogorskoj županiji, i sam je tečaj nekako išao u onom smjeru u kojem su ga sami sudionici upravljali.

– Polaznici tečaja bili su iz različitih dijelova županije i mogu reći da je zahvaljujući odličnoj organizaciji, prvenstveno udruge „Bilogorski put“, ali i turističkih zajednica s ovog područja sve odrađeno izuzetno kvalitetno. Radili smo malo u Bjelovaru, odnosno u knjižnici, ali bili i u Velikom Trojstvu i u Velikom Grđevcu i sam sam se iznenadio stvarima koje tamo postoje – pojašnjava.

No, polaznike nije iznenadilo što nude ta mjesta i općine, kaže Fijačko koji dodaje da su, kao i na brojnim drugim tečajevima na drugim lokacijama zaključili neke generalne istine.

– Nekad malo i pretjerujemo, znači imamo nešto i onda pretjerujemo jer mislimo da je to prvo, jedino, najbolje, najveće na svijetu, ali još češće za neke objekte ili priče umanjujemo vrijednost, odnosno mislimo da to i nije nešto bitno, da neće nikoga zanimati, da ljudi koji dođu sa strane u tome neće vidjeti nešto posebno. Mi smo prvo između sebe nekako težili vidjeti što to ima posebno, a onda i pronalazili poseban način kako bi to nešto približili drugima – priča Fijačko.

Svatko može biti interpretator baštine

I na području Bjelovarsko-bilogorske županije puno je posebnosti koje su sada otkrili i polaznici. Odlična je činjenica da je svaka županija bogata i ima puno toga posebnog za pokazati, a definitivno je za budućnost turizma pozitivna stvar da svi mi možemo biti interpretatori baštine.

– Evo vam primjer koji koristim na tečajevima. Kad dođete na raskrižje na semaforu već interpretirate u trenu kad gledate u svjetlo. Ako vidite da je zeleno znate da možete ići, no ako je crveno već znate da ne možete ići – približava taj pojam Fijačko.

Glavni zadatak interpretatora baštine je da pokuša nešto lakše interpretirati ljudima, a pritom to ne svede na pretjeranu jednostavnost. No, Fijačko smatra da svatko u sebi ima potencijal za interpretacijom, samo ga treba izvesti na svjetlo dana. I svaki taj interpretator dovest će neko novo saznanje u živote čak i lokalnih stanovnika o gradu, selu ili mjestu u kojem žive.

Ključ je pobuditi interes kod drugih

– Možda nekoga potakne na razmišljanje jer zapravo nikad nije gledao iz te perspektive, nekog drugog tko će raditi svoju turu koja će također biti kreativna na njemu svojstven način, opet će potaknuti te iste ljude ili neke druge ljude, da na drugačiji način opet vide svoj grad. Tom širinom perspektiva i mogućnosti još više upoznajemo svoje mjesto i sami možda nekad nismo svjesni nečega pored čega svakodnevno prolazimo i ne znamo da tu ima nešto više od onog što vidimo – kaže Fijačko koji zaključuje da je ključ uspješne interpretacije čovjek, koji priča i o kojem se priča.

Prilika je to da se nauči nešto novo o vrijednosti stvari oko nas, bilo da je riječ o običnoj kući ili visokoj planini. Za kraj, naš sugovornik zaključuje.

– Zadatak interpretatora baštine bio bi da kod drugih pobude interes, pa da onda i sami počnu tražiti nešto zanimljivo u onome što ih okružuje – zaključuje.