Bjelovarski neurolog Ivan Fijala otkiva sve što trebate znati o epilepsiji

Govoriti o epilepsiji i pokazati kako se ljudi s epilepsijom ne razlikuju od ostalih. Upravo je to bio cilj devetogodišnje djevojčice iz Kanade Cassidy Megan na čiju je inicijativu započelo obilježavanje Ljubičastog dana, odnosno Svjetskog dana podrške oboljelima od epilepsije. Ova ideja se iz Kanade proširila diljem svijeta, pa tako i u Hrvatsku, a upravo je danas dan posvećen svim osobama oboljelima od ove bolesti. Statistika kaže da u Hrvatskoj od epilepsije boluje oko 40 tisuća ljudi, a svake godine se dijagnosticira kod 50-ak osoba. Riječ je o jednoj od najčešćih kroničnih neuroloških bolesti koja se može manifestirati na različite načine.

Različite manifestacije bolesti

– Epileptički grand mal ili veliki napadaj izgleda vrlo dramatično. Osoba se ukoči, vrisne, uslijed gubitka svijesti pada na pod, zgrčena je, a pjena joj izlazi na usta. Također, može doći do ugriza jezika i umokravanja. Pacijent je u tim trenucima nekontaktibilan. Epileptički napad obično traje od jedne do tri minute nakon čega pacijent polako dolazi svijesti, no najčešće je smeten te se ne sjeća što se dogodilo. Osim grand mala, postoji zaista mnogo različitih drugih načina na koje se epilepsija može manifestirati. Uz ovakve generalizirane, postoje i parcijalni napadi koji mogu izgledati samo kao zagledavanje. To znači da osoba nešto radi, odjednom prestaje s tom radnjom i zagleda se u jednu točku na nekoliko sekundi nakon čega nastavlja s prvotnom radnjom kao da se ništa nije dogodilo. Osim toga, napadi se mogu manifestirati i kao poremećaji percepcije. Sve ovisi o tome u kojem dijelu mozga se napad događa i za što je tad dio mozga zadužen. Hoće li uslijed napada ostati trajna oštećenja na mozgu ovisi o tome koliko dugo napad traje. Oni su najčešće kratkotrajni i najčešće ne ostaju oštećenja. Ljudi se oporave i funkcioniraju kao i prije napada. Problem nastaje kod prolongiranih napada koji traju dulje od pet minuta, a ne prestaju ni sami ni uz lijekove. Takvi pacijenti trebaju hospitalizaciju – pojašnjava Ivan Fijala, neurolog iz Opće bolnice „Dr. Anđelko Višić” Bjelovar.

Dodaje kako je važno znati reagirati ako osoba u našoj blizini dobije epileptički napad. Kako naglašava doktor Fijala, najvažnije je spriječiti traumu glavu. Naime, kada čovjek nije svjestan i kada se grči, velika je mogućnost da će pasti i lupiti glavom.

Kako pomoći u vrijeme napada

– Potrebno je prevenirati traumu glave ukoliko je to moguće. Osobu treba staviti na bok i pridržati joj glavu. Ljudi često čovjeku koji doživljava napad u usta guraju stvari ili prste misleći da će tako spriječiti gušenje. Ti pacijenti se ne guše, a zvukove slične gušenju uzrokuje grčenje respiratorne muskulature pa ispada da se guše, no to nije tako. Time se bolesniku ne pomaže, a za drugu osobu može biti opasno – savjetuje doktor Fijala.

Baš kao što se epilepsija može manifestirati na različite načine, tako se napadi mogu razviti iz niza različitih uzroka. Kako napominje doktor Fijala, provocirani napadi se mogu javiti kod dijabetičara uslijed pada razine šećera, ali, recimo, i kod alkoholičara ako naglo prestanu piti alkohol. Osim toga, do napada mogu dovesti i neka infektivna stanja, tumori mozga, razvojni poremećaji mozga, a ne smijemo zaboraviti ni na genetsku predispoziciju.

Stigmatizacija oboljelih

Dobra vijest je da se epilepsija danas vrlo uspješno može liječiti antiepilepticima pa se tako bolest u 70 do 80 posto slučajeva kontrolira lijekovima. No uz redovitu primjenu terapije, doktor Fijala naglašava kako pacijenti kojima je dijagnosticirana epilepsija trebaju izbjegavati neprospavane noći, alkohol te redovito i dovoljno jesti i spavati. Osim što se epilepsija može kontrolirati lijekovima, liječiti ju je moguće operativno. Operativno liječenje je potrebno samo kod manjeg dijela bolesnika kod kojih se bolest ne može dobro kontrolirati lijekovima. Takvi pacijenti se upućuju na KBC-ove gdje se radi detaljna dijagnostika kojom se utvrđuje gdje se točno nalazi epileptičko žarište, a nakon toga se izvodi sam zahvat.

Nažalost, ljudi s epilepsijom su i danas stigmatizirani iako su nekada ograničenja koja su ih pratila bila i daleko veća. Ljudi nisu mogli stupiti u brak, a bilo je zakonskih ograničenja vezanih uz nasljedstvo i slično jer se nije točno znalo što epilepsija znači za bolesnika i koliko je, odnosno nije ograničen. U današnje vrijeme se radi na širenju svijesti da epilepsija nije bauk i da ljudi s njom mogu normalno živjeti, a upravo s tim ciljem se obilježava današnji Ljubičasti dan.

Ipak, dijagnoza epilepsije i danas donosi određenja ograničenja. Ljudi koji žive s epilepsijom imaju ograničenja povezana s dobivanjem vozačke dozvole, rada na visini, u blizini vode, vatre ili drugim potencijalno opasnim mjestima.

– Zbog toga se dijagnoza epilepsije nikada ne bi trebala davati olako. Postoje točno definirani kriteriji za njezino postavljanje. Prije svega, da bi pacijent dobio dijagnozu epilepsije, trebao bi imati dva ista napada koja su vremenski odijeljena na više od 24 sata. Kada je riječ o samim dijagnostičkim postupcima, dijagnosticira se EEG-om kojim se pokazuje postoje li paroksizmi električnih izbijanja. Uz to, važna je i magnetska rezonanca snimljena po posebnom protokolu za epilepsije, no postoji i druga obrada – ističe doktor Fijala dodajući kako praksa pokazuje da nakon covida ima nešto više epileptičkih ataka, no kako bi tek trebalo napraviti istraživanje kako bismo mogli govoriti imati li poveznice između ove dvije bolesti.

 

Ovaj tekst je sufinanciran od strane Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.