Hrvatska je po proizvodnji dijela sjemena pri EU vrhu, ali s povrćem kaskamo

PODIJELI S PRIJATELJIMA!

Kada se govori o poljoprivredi u Hrvatskoj često se upozorava kako nismo samodostatni i da je proizvodnja u okviru Europske unije skromna jer sudjelujemo s tek skromnim postotkom. No, postoje i iznimke, a takva iznimka je sjemenarska proizvodnja po kojoj smo u samom europskom vrhu.

-Mi smo treća zemlja po sjemenskoj proizvodnji soje, peti po proizvodnji tritikalea, šesti kod ozimog ječma, osmi kod ozime pšenice i 11. po proizvodnji sjemenskog kukuruza – navodi voditelj Centra za sjemenarstvo i rasadničarstvo HAPIH-a Goran Jukić.

Lani je sjemenska proizvodnja bila na 22 tisuće 610 hektara što je 37 posto više nego primjerice 2017. čime pokrivamo dobar dio vlastitih potreba za sjemenom.

-Kada govorimo o sjemenu najvažnijih ratarskih kultura u Hrvatskoj, a to su žitarice, zadovoljavamo vlastite potrebe u potpunosti, kod sjemenarstva soje smo isto na fantastičnim brojkama jer vlastitom proizvodnjom zadovoljavamo sto posto vlastitih potreba, ali sada dolazi druga strana priče gdje nismo tako dobri, a to je kukuruz kao najvažnija ratarska kultura, a tu domaća proizvodnja sjemena zadovoljava 50 posto potreba – ističe predsjednik udruge Hrvatsko sjeme Kristijan Puškarić.

Foto: ilustracija

 

Ipak, ukupno gledajući domaća proizvodnja pokriva šezdesetak posto potreba za sjemenom ratarskih kultura, a uz to ima i dobar omjer uvoza i izvoza.

-Hrvatska izvozi oko 6.800 tona sjemena, a uvozi malo više od tisuću tona što znači da 5.800 tona sjemena više izvozimo nego uvozimo što je pokazatelj koliko je naše sjeme kvalitetno i koliko ga treće zemlja traže – zadovoljan je Jukić.

Traže ga i domaći poljoprivrednici, pa kod kultura u kojima smo u proizvodnji sjemena samodostatni je ono i dalje često prvi izbor za sjetvu.

-Domaći kultivari su dominantni kod svih strnih žitarica, pšenice, ječma, tritikalea i zobi, a slično je i sa sojom i još uvijek je domaći sortiment dominantan unatoč pritisku stranih sortimenata – kaže Puškarić.

Ono čime industrija sjemena nije zadovoljna je podatak da 15-ak posto sjemena koje se koristi u ratarstvu i dalje nije certificirano. No, to im nije najveći problem, najveći problem odnosno izazov su klimatske promjene.

-Kod nekih kultura mi gubimo utrku s klimom i s gospodarsko-sociološkim momentima, a kad to kažem mislim na nedostatak radne snage. Zbog tih okolnosti su neke od proizvodnji sjemena u Hrvatskoj u padu – navodi predsjednik udruge Hrvatsko sjeme.

U padu je sjemenska proizvodnja kukuruza, krmnog bilja, krumpira i povrća. Iako Hrvatska za razliku od ratarstva nikada nije imala razvijen oplemenjivački program za povrće brine podatak da se sjeme povrća uzgaja na svega tridesetak hektara, proizvede se oko sedam i pol tona sjemena godišnje, pa ovisimo o uvozu jer se 90 posto sjemena povrća uveze. Tako i domaće povrće i domaće presadnice niču iz stranog sjemena, a oni koji ih uzgajaju se moraju snaći. Dragan Bogdan iz šandrovačke Pupelice nije iznimka.

-Postoje sjemenarske kuće preko kojih naručujemo, nešto idemo osobno, nešto nam dostave, a nešto od domaćih sorti ostavljamo svoje sjeme – opisuje načine nabave sjemena Bogdan.

Dragan Bogdan

 

Uglavnom je dakle riječ o hibridima, a ne domaćim sortama. HAPIH odnosno Centar za sjemenarstvo i rasadničarstvo na sortnoj listi ima 63 sorte povrća od čega su 28 čuvane sorte, dakle tradicijske, autohtone sorte koje su udomaćene, ali koristi se svega njih oko pet poput primjerice varaždinskog zelja.

-Problem kod povrća i čuvanih sorata je da njih u proizvodnji nema. Proizvođači se nisu odlučili krenuti u tu proizvodnju – objašnjava Jukić.

Zašto nisu? Zbog potražnje. Kupci, priča Bogdan koji i presadnice i povrće prodaje na bjelovarskoj tržnici, imaju različite preferencije iako, ističe, dio traži starinske sorte no tu su uglavnom volovsko srce kod rajčica i paprike babure. Drugdje bitku dobivaju hibridi. I sam Bogdan ih preferira.

-Otporniji su, rodniji i stabilniji su u proizvodnji. Domaći paradajz ako danas naberem i ne prodam ga na tržnici sutra od njega mogu samo sok raditi – slikovit je šandrovački poljoprivrednik.

No, ni za starinske sorte nema straha jer sva se ta sjemena čuvaju.


PODIJELI S PRIJATELJIMA!