Tea je jedina djevojčica u grupi dječaka, a svojim vršnjakinjama poručuje: ‘Obujte kopačke, zabavno je!’

Nedavno smo obilježili Međunarodni dan žena, a priča koja nam slijedi dokaz je da žene, već od mlađih dana, mogu doista sve. Tea Kirin (11), učenica je 5. razreda I. Osnovne škole Bjelovar koja ni manje ni više – trenira nogomet! Ne samo da ga trenira već joj društvo na terenu rade samo dječaci s obzirom na to da je ona jedina djevojčica koja se odvažno odlučila baviti onime što voli.

Ljubav prema nogometu

– Odrasla sma među dečkima i jedina igračka za koju sam znala bila je lopta. Od najranije dobi krenula sam igrati nogomet i tada se rodila ljubav prema tom sportu – rekla je Tea.

Roditelje, pogotovo mamu, Tea je neko vrijeme morala nagovarati, ali je na kraju uspjela.

– Obitelj nije bila oduševljena, pogotovo mama. No, zahvaljujući mojoj upornosti, nakon dvije godine je napokon popustila – dodaje.

I dobro da je popustila jer Tea danas iza sebe ima nogometni put ukupno dug četiri godine i ne misli stati. Evo kako je taj put izgledao.

– Moji prvi nogometni koraci krenuli su na livadi u susjedstvu koju smo od milja zvali “Grbavica”. Tamo sam se s kumovima po cijele dane loptala. Sa šest godina sam prvi put obukla pravi dres i zaigrala za NK “Sloga Žir” gdje sam bila tri godine. Kada je došao poziv od trenera Marina Nikolića da pomognem ekipi NK Bjelovara na turniru u Zagrebu, toliko mi je bilo lijepo da sam odlučila ostati – priča Tea.

Igra s dječacima

I tako je Tea završila u NK Bjelovaru gdje je već godinu dana i gdje trenira samo s dječacima.

– Jedina sam cura u ekipi, ali ne osjetim nikakvu razliku. Dečki su me odlično prihvatili i ravnopravni smo, kako na terenu, tako i mimo njega. S obzirom na to da je nogomet timski sport, moja ekipa me zaštiti. Ako vide da nešto ne mogu, ulete mi u pomoć. No, protivnički igrači uopće nisu blagi što dokazuju brojne crnjavke po nogama – kaže.

Osim crnjavki Tea je imala i ozljedu zgloba zbog čega par dana nije mogla stati na nogu. To joj nije bilo jednostavno jer nogomet se trenira redovito.

– Tjedno imam oko pet aktivnosti vezanih za nogomet, otprilike tri treninga te jednu ili dvije utakmice. Uglavnom stižem odraditi sve obveze, ali moram priznati da mi se ponekad dogodi da zaboravim zadaću. U školi mi neki učitelji to oproste, a neki ne – navodi Tea.

Odlični rezultati

Tea kao i njezin tim mogu se pohvaliti i odličnim rezultatima.

– Nogomet je timski sport, a moja ekipa se sastoji od velikih boraca i talentiranih dečki. Stoga postižemo odlične rezultate i imamo puno osvojenih turnira. Od individualnih nagrada ću istaknuti pehar za najkorisnijeg igrača koji sam osvojila kada sam igrala u Slogi te pehar za najboljeg igrača koji sam osvojila 2022. godine – dodaje.

Zbog svoje pozicije Tea nije puno u mogućnosti zabijati golove, ali ipak ih je bilo.

– Igram poziciju stopera pa nisam često u prilici zapucati na gol, ali kada god mi se ukaže prilika, nastojim ju iskoristiti. Jedan od najdražih golova mi je bio prvijenac dok sam zaigrala za NK Bjelovar na turniru u Velikom Trojstvu – rekla je.

Tea se ne slaže s tvrdnjom da je nogomet “muški” sport.

– Ne slažem se s tom tvrdnjom, samo smatram da se ženskom sportu ne daje dovoljno pažnje. Nogomet je fizički težak pa ga ne trenira puno djevojaka, ali uz redovno treniranje i dobru kondiciju, stvarno nije teško – priča Tea.

Zato Tea ima poruku za djevojčice koje se žele baviti baš nogometom.

– Pozivam svoje vršnjakinje da obuju kopačke i okušaju se u nogometu, stvarno je zabavno, puno putujemo, učimo jedni od drugih te stječeno nova prijateljstva i iskustva – poziva Tea.

Svaki nogometaš ili nogometašica ima i svog uzora, a ni Tea nije izuzetak.

– Moj nogometni uzor je Cristiano Ronalno jer je jako talenitran, a gledajući njega naučila sam puno finti i pokreta – kaže.

I za kraj Tea nam je otkrila koliko joj znači podrška kluba i naravno, koji su joj planovi za dalje.

– Najvažnija mi je podrška moje ekipe i trenera Marina Nikolića koji se trudi naučiti nas najbolje nogometne i životne trikove. Zahvalna sam mu na ukazanom povjerenju i nadam se da ću još dugo učiti od njega. S dečkima mogu igrati do 15 godine, a onda ću morati potražiti Ženski nogometni klub. Nadam se da će se u našem gradu nešto pokrenuti i osnovati Ženski nogometni klub jer ipak je to najbolji način za promociju nogometa među djevojčicama – zaključuje Tea Kirin.

Tea je sve rekla, a mi se zajedno s njom nadamo da neće morati ići trenirati u drugi grad, točnije grad Koprivnicu koji bi joj bio najbliže. Nadamo se da vas je Teina priča inspirirala i da će brojne djevojčice, baš kao ona, skupiti hrabrosti baviti se onime što doista vole, koji god to sport bio.

FOTO: Privatni album