Kultura čiji je uzgoj pravi izazov, ali s plasmanom nema problema

BJELOVAR/GAREŠNICA – ‘Domaći češnjak na tržnici košta do 12 i pol eura, a onaj iz uvoza u trgovini šest’ mogli smo ovih dana pročitati. Razlog te drastične razlike u cijeni leži u padu domaće proizvodnje koja je od 2008. prepolovljena. Mi smo razgovarali s uzgajivačima koji od češnjaka ne odustaju i to s kako mu mediji vole tepati ‘kraljem češnjaka’ Marijom Puškarićem, ali i s manjim uzgajivačem, Tomislavom Haićem koji u Cigleni bijeli luk uzgaja na tri tisuće kvadrata i to posljednjih četiri do pet godina.

-Smatramo da je češnjak dosta zdrav, a i potražnja je iz godine u godinu sve veća i veća – zadovoljno kaže Haić.

Na tržište se požaliti ne može ni Puškarić koji na garešničkom području češnjak uzgaja na 30 do 40 hektara, najveći je proizvođač u Hrvatskoj, a ono što uzgoji plasira u trgovačke lance. Ipak, uvoz je neizbježan i to uvoz uglavnom iz Kine koja, tumači Puškarić, može biti jeftinija zbog jeftinije radne snage i blažih pravila oko korištenja zaštitnih sredstava.

Izazovi u proizvodnji

Ovdašnjim uzgajivačima posljednje dvije godine problem stvara nabava sadnog materijala i to zbog otežanih uvjeta uzgoja u Španjolskoj i Francuskoj odakle sadni materijal nabavljaju.

-Zbog velikih suša i izrazito nepovoljnih klimatskih prilika je otprilike 30 do 40 posto smanjena proizvodnja češnjaka u Španjolskoj, a oko 30 posto u Francuskoj i to je nešto što će dodatno izvršiti pritisak na naše tržište i nama je problem što nam je sadni materijal u odnosu na prošlu godinu praktički dvostruko skuplji, a problem ga je i nabaviti – priča garešnički uzgajivač.

Bore se ovdašnji uzgajivači i s drugim izazovima.

-Korov nam je najveći problem jer se to mora sve ručno raditi, nema špriceva, a ako bi ga i pošpricali protiv trave tada bi mu trebalo duže da naraste, a ne bi ni bio zdrav – navodi Tomislav Haić.

Češnjak uz to ima još jednog ljutog neprijatelja, lukovu muhu.

-Ona napravi dosta štete, probuši stabljiku koja se onda osuši i ništa od toga onda. Protiv nje imamo žute ploče koje stavljamo u polje i na koje se ona lijepi, a metoda špricanja je šećer i voda – opisuje načine borbe protiv lukove muhe mladi Bjelovarčanin.

Kako je dozvoljenih zaštitnih sredstava sve manje, tako su i štete veće.

-Lukova muha uništi između 20 i 50 posto usjeva i tu se ne možete pomoći jer dozvoljena sredstva imaju učinkovitost takvu kakvu imaju – pomireno kaže Puškarić.

Cijena češnjaka izgleda lijepo, ali iza nje stoji jako puno rado, napominje Puškarić koji češnjak uzgaja od 2014. i podatak o prepolovljenoj proizvodnji na nacionalnoj razini ga ne čudi.

-Ne čudi me zato što je to izuzetno teško i zahtjevno i iskreno da sam znao što ću sve proći u toj proizvodnji ne bih nikada ni počeo – smije se naš sugovornik.

 

No, sada ne odustaje. Najveći razlog su mu, ističe, radnici.

-Nama se na proizvodnju češnjaka direktno naslanja 12 do 15 zaposlenika jer svaku glavicu češnjaka netko mora uzeti u ruke, odrezati gore list, dolje korijen, očistiti vanjsku ljusku i onda nakon toga ide pakiranje i inspekcija. To je iznimno radno ekstenzivna kultura i u našoj zajednici gdje nema radnih mjesta, nema industrije i ljudi nemaju što raditi mi imamo 35 ljudi u stalnom radnom odnosu i to mi je jedan od motiva zbog kojeg ću nastaviti – ističe Puškarić.

Velika potražnja za domaćim češnjakom

Kako nema raspoloživih površina Puškarić proizvodnju ipak ne planira povećavati. Za razliku od njega Haić ima dovoljno zemlje i plan mu je proizvodnju češnjaka udvostručiti za što ima jako dobar razlog, potražnju.

-Prve dvije godine je bilo malo teže, a sada je potražnja stvarno velika – zadovoljan je Tomislav Haić.

Dobar glas i kvalitetan, pun okusa češnjak daleko se čuju.

-Ovaj je kupio, pa je ovaj rekao onom i tako su se ljudi povezivali jedni s drugima i tome sada nema kraja. Do desetog mjeseca sve prodamo, a onda kada su u studenom i prosincu kolinja krene navala mi više nemamo češnjaka za prodati tako da u 11. mjesecu već rezerviraju za nagodinu – priča Haić.

 

Zbog rasta ulaznih troškova Haić će cijenu sa 6 morati dići na 8 eura, ali kupci željni domaćeg češnjaka s tim, siguran je, neće imati problema jer su mu, kaže, i sami rekli da bi trebao dići cijenu. No, kod toga mu apetiti ipak neće biti preveliki.

-Bitno je da imamo za pokriti troškove, neku zaradu, ali i da su ljudi zadovoljni i da si svatko može priuštiti – tumači svoju prodajnu filozofiju bjelovarski uzgajivač, a kako sada stvari stoje, budućnost u češnjaku je za tog bjelovarskog poljoprivrednika svijetla.