Ove nedjelje kreću još jedne maškare u Končanici, saznali smo koliko su one drugačije od maškara 1968. godine

Ove nedjelje, posljednje pred Pepelnicu i Korizmu, po gotovo stoti put, krenut će maskirana povorka Končanicom. Bit će to još jedna prilika da lokalni stanovnici uživaju u stoljetnoj tradiciji, a turisti možda i prvi put pogledaju tu toliko neobičnu povorku, zaštićenu u Registru nematerijalne kulturne baštine u Hrvatskoj.

Stvar je jednostavan i gotovo ista svake godine, riječ je o 13 maškara, mladih, neoženjenih muškaraca koji se redom maskiraju u maske koje su iste već stotinu godina. U šest ujutro, svi se nalaze u češkom domu u Končanici kako bi “obukli” svoje maske. Tu su Laufer koji je čitavi bijeli, Turčin je crven, Ličanin plav, Dimnjačar crn. Kolonu predvodi Laufer, pucketajući bičem, slijede ga Turčin i tri plesača, Dimnjačar i Baba, Koritar i Koritarka, Židovi i Ličanin, koji na lancu vodi Medvjeda. Svatko od njih sa svojom zadaćom, i to istom, sve ove godine. No, uvijek jednako atraktivni i zanimljivi.

Vencl Vrabec, stanovnik Končanice, i sam je sudjelovao u maškarama, prije više od pola stoljeća. On je bio, na vlastito inzistiranje, medvjed i to 1967. i 1968. Tada 19-godišnjak, odnosno 20-godišnjak, kaže kako je želio biti baš ta maska, ali da to nije uspio dobiti, bio bi dimnjačar. Razlika između tadašnjih i sadašnjih maškara, priča nam, isključivo je u tome što su maske tada bili odrasli, zreli muškarci, dok su to sada ipak nešto mlađi dečki, često srednjoškolci. Toliko je tada, kada je on bio maškara, bilo onih koji su se željeli maskirati, da su s jednog kraja sela kretale jedne, a s drugog sela druge maškare – u istim maskama. Kada bi se našli nasred sela, znali su se i potući. No, sve je to ipak bila šala i tradicija.

On je te dvije godine u maškarama, proveo kao medvjed, a svi znaju da je medo pomalo skandalozan. Naime, njegov je zadatak povaljati svaku ženu u selu, za dobru i plodnu godinu. Ipak, priča on, radio je to vrlo nježno, kao i svi ostali medvjedi, pa tako on bio između žene i zemlje u tom “valjanju”. Nakon 1968. više nije bio u maškarama jer je prvo odradio vojsku, a potom se i oženio.

Drago mu je, kaže da se ta tradicija maškara zadržala i da će se, nada se, zadržati i dalje. Ipak, nekada je bilo malo drugačije u maškarama. Oni su, baš kao i današnje maškare, kretali ranom zorom, obišli čitavo selo, i još se kasnije našli na zabavi, koja je u srcu sela – Češkom domu Končanica, okupljala sve, ne samo maškare, već i mještane, parove, obitelji. Zabavljalo se do ranih jutarnjih sati i nikoga nije bilo briga što su maškare krenule ranom zorom, pa su budne gotovo 24 sata. To je tada bila tradicija, no očito se s vremenom izmijenila.

Priča nam i kako je u nekim drugim vremenima bilo zabranjeno da maškare nose bajunetu i mač, što je dio njihovih kostima. Ali mladići su ih ipak nosili i “zaradili” zatvor. Maškare su prolazile Končanicom, a ljudi su im se pridružili u koloni i s njima šetali. Na kraju sela, svi bi se najeli domaćih krafni i prigodno počastili. Danas, priča nam Vrabec, više baš nije tako, no ipak je i dalje lijepo i svečano.

Ne sumnja, da će u nedjelju, kada krene povorka s istoka prema zapadu sela, biti lijepo kao i svake godine. U to je sigurna i Kristina Kvapil, predsjednica Češke besede Konačnica, koja poziva sve ove nedjelje od rane zore u Končanicu, uz savjet kako i gdje najbolje pogledati maškare

– Najbolje je doći u jedno dvorište, da svi vide što te maske rade u jednom kućanstvu. Za one koji su gosti, svakako je zanimljivo ujutro, od 7, traženje medvjeda, koje će ove godine biti kod obitelji Ireček na kućnom broju 73. No, ako baš niste ranoranilac, bilo kad tijekom dana ćete ju sresti u Končanici, nemoguće ju je preskočiti ili zaobići – poručuje.