Nova optužnica za zvjerstva na daruvarskom području: Likvidirali civile, zarobljenicima sjekli uši

DARUVAR – Godinu dana nakon što je Županijski sud u Zagrebu na doradu vratio optužnicu podignutu protiv skupine od sedam srbočetničkih pobunjenika optuženih za ratne zločine na daruvarskom području u jesen 1991. godine, konačno je stigla i dorađena optužnica. Optužnica iz studenog 2022. vraćena je Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu kako bi se bolje razjasnile neke okolnosti iz ranijih istraga koje su započele još početkom devedesetih. Sud je lani odvjetništvu naložio ispitivanje točno određenih svjedoka na točno navedene okolnosti. Tih šest svjedoka je ispitano, a u međuvremenu su pribavljeni i neki novi dokazi kojima se tereti vodstvo pobunjenika u Zapadnoj Slavoniji u jesen 1991. godine.

Okrivljene se tereti za ratne zločine počinjene u razdoblju od 18. kolovoza do 1. prosinca 1991. godine za vrijeme oružanog sukoba vođenog između bivše JNA, paravojnih formacija sastavljenih od pobunjenog dijela srpskog stanovništva potpomognutih dragovoljcima s područja bivše Jugoslavije s jedne te legalnih vojnih i policijskih formacija Republike Hrvatske s druge strane. Prvooptuženi je M.L. (91) rođen u Gornjem Daruvaru, sada živi u Zemunu koji je obnašao dužnost komandant štaba Teritorijalne obrane Zapadna Slavonija. Drugooptuženi je S. M. (78) rođen u Lončarici s prebivalištem u Novom Sadu koji je bio komandant područnog štaba TO Daruvar. Trećeokrivljeni je K.Ž. (60) iz Koreničana, sada živi u Banja Luci, a nekoć je bio komandant TO Daruvar, četvrtookrivljeni je načelnik općinskog štaba TO Daruvar Č.U. (77) iz Pivnice, sada u Borči, a petookrivljeni je komandir stanice milicije SAO Krajina u Bijeloj N.B. (64) iz Rastovca koji sada živi u Zemunu. Među okrivljenicima su i M.Š. (60) iz Španata, sada u Zrenjaninu te V.P. (57) iz Pakraca, koji sada živi u Novom Sadu.

Nisu poduzeli ništa

Ova skupina se tereti da je protivno odredbama Ženevske konvencije o zaštiti civila u vrijeme rata i odredbi o postupanju s ratnim zarobljenicima počinila gnjusne ratne zločine nad civilnim stanovništvom i zarobljenicima. Oni nisu ništa poduzeli kako bi spriječili da se vojni zarobljenici ubijaju, zlostavljanju i da se prema njima nečovječno postupa. Nisu učinili ništa kako bi spriječili zlostavljanje i ubojstvo zarobljenog pripadnika Policijske postaje Daruvar Petra Mladića za kojeg im je bilo poznato da se nalazi u zatvoru u Bijeloj. Mladić je u tom zatvoru bio zlostavljan na način da su ga čuvari snažno udarali rukama u glavu od kojih je udaraca glavom udarao u zid, nogama su ga udarali u trbuh da bi 19. ili 20. rujna 1991. šumarijskim kombijem po njega došli M.O. i K.Ž. Oni su ga potom odvezli u nepoznato, a njegovi posmrtni ostaci pronađeni su u šumi u Donjim Borcima.

Ova skupina nije učinila ništa i da spriječi zlostavljanje pripadnika Zbora narodne garde Zdenka Husaka. Njemu se prijetilo tijekom svakodnevnog ispitivanja da će ga zaklati, a jednom prilikom kada se vratio s ispitivanja viđen je kako mu je odrezano jedno uho, nakon čega mu se izgubio svaki trag. Terete se prva petorica okrivljenih da nisu spriječili ubojstva civila Franje Staria i Josipa Hunjeka koji su neosnovano zatvoreni, a potom ubijeni u zatvoru u Bijeloj. Nisu učinili ništa ni da bi spriječili ubojstvo civila Stanislava Leničeka, Augusta Hašeka, Božene Hašek i Alojza Leničeka koji su ubijeni u svom dvorištu u Doljanima 16. rujna 1991. godine, prije čega su ih na brutalan način zlostavljali te su počinjena tada nad civilnim stanovništvom i druga nezamisliva zvjerstva.

M.Š. i V.P. se terete da su 28. rujna 1991. godine u predjelu Pijanovo brdo u Siraču lišili života civila Vinka Crnkovića i to na način da mu je prerezan vrat. U optužnici su navedeni i iskazi svjedoka u kojima su opisana jeziva zvjerstva koja su počinili ovi srbočetnički kriminalci. Prvi svjedok je kazao kako živi u mjestu Pakrani koje je od Bijele udaljeno dva kilometra i koje je 1991. bilo privremeno okupirano. Naveo je da su njemu u kuću u Pakranima gdje je držao gostionicu 13. rujna došli K.Ž., B.V. i još jedna osoba. Pretražili su mu kuću zbog sumnje da posjeduje oružje i da je u kontaktu s “nekim” iz Sirača koji je bio na slobodnom teritoriju. Misli da im je bio sumnjiv jer nije htio primiti oružje, a nakon pretrage je odveden u zatvor u Bijelu. Ispitivali su ga zašto ne želi primiti oružje, zašto u njegovu gostionicu dolaze dečki iz Sirača i pjevaju neke pjesme, a dok je bio u zatvoru ondje je doveden Petar Mladić. Kazao je kako je osobno svjedočio kako su ga zlostavljali na sve moguće načine, vodili na ispitivanja, tukli, a iako ne zna koje su to osobe bile, tim je zatvorom zapovijedao K.Ž. i vjeruje da je morao znati za zlostavljanja.

Odveden u Bijelu

Drugi svjedok je kazao kako je njega i njegovu suprugu 24. studenog 1991. godine uhitio M.B. sa svojom brigadom i odveo u Bijelu gdje su bile stacionirane paravojne postrojbe. Poznato mu je da su u Bijelu dovedeni i uhićeni Zdenko Husak i Josip Hunjek i da ih je uhitio M.B. jer se on hvalio time. Poznato mu je da su u Bijeloj glavni bili K.Ž. i M.L., no nisu oni svo vrijeme bili tamo, već bi dolazili i vraćali se. Kazao je kako je ubijeni Husak bio zajedno s njim u zatvoru, kao i da su došli po njega jedno jutro da ide na ispitivanje. Istog dana ponovno su ga odveli na ispitivanje, a nakon toga ga više nitko nije vidio.

Treća svjedokinja je istaknula da je 16. rujna 1991. bilo oslobađanje vojarne Polom u Doljanima. Od ranog jutra počela je pucnjava, a oni su kroz prorijeđene rolete kuće u Doljanima gledali što se događa. Oko 16 sati počelo je zatišje, a kada su njen suprug i svekar izašli van odjednom je počela pucnjava. Kada su izašli van sve je bilo puno vojske i civila, a nakon nekog vremena su otišli iz dvorišta, no ostala su samo trojica koja su potom činila gnjusna zvjerstva. Četvrti svjedok je izjavio da je u noći sa 18. na 19. kolovoza bio na zadatku na punktu koji se nalazi kod željezničkog kolodvora u Daruvaru s još dvojicom policajaca. Kazao je kako je oko 3 sata u noći primijetio da prema njima trče dva policajca iz tadašnje PP Daruvar Milan Romanić i Milorad Kolundžić.

Lisice na rukama

-Kada su došli do nas zatražili smo da pođemo s njima, a nakon toga sam primijetio da u dvorištu željezničke stanice stoji K.Ž.. Nakon što smo odbili poći s njima, uhićeni smo, stavljene su nam lisice na ruke i oduzeto nam je oružje. Prevezeni smo u Bijelu gdje smo bili od podneva 19. kolovoza nakon čega su nas odveli prema Bučju. U mjestu Brašenci su me izdvojili i vratili u Bijelu gdje sam boravio do 23. ili 24. kolovoza 1991. kada su me pustili – istaknuo je svjedok koji je naveo i imena brojnih pobunjenika s daruvarskog područja koji su ondje bili.

Peti svjedok je kazao kako su 16. rujna 1991. Srbi napali na selo Doljane u kojima je živio. Negdje oko 14.30 sati sa sinom je izašao iz kuće kako bi nahranili stoku, a kada su se nalazili u staji, jedna osoba u civilnom odjelu banula je kroz vrata i počela iz puške pucati po njima. On se uspio spasiti, ali njegov tada 32-godišnji sin je ubijen.

-Dok sam skriven ležao, čuo sam ih kako hodaju po dvorištu i govore kako će sve zapaliti, međutim nisu ništa zapalili, veću su samo pucali po štaglju – kazao je svjedok koji je ranjen u predjelu glave i rebara i naveo kako su te noći ubijeni i drugi njegovi sumještani, a naveo je da je siguran da su počinitelji Srbi iz Doljana i susjednih mjesta.

Šesti svjedok također je nazočio masakru u Doljanima i nakon sumanutog napada pronašao je pred štalom ubijene susjede, dok je sedmi svjedok rekao da su ga 27. studenog 1991. u Vrbovcu kraj Daruvara uhitile njemu nepoznate osobe. Kazao je da je tog dana uhićen i njegov susjed, a u Bijeloj u zatvoru je bio sve do povlačenja paravojnih snaga kada su on i susjed uspjeli pobjeći.

-U zatvoru sam bio 11 dana i svaki dan kada sam išao na ispitivanje, tukli su me pendrekom. Kada smo se vratili kuću, pronašli smo susjedovu suprugu ubijenu iz vatrenog oružja – kazao je ovaj svjedok dok je njegov susjed istaknuo da je također za vrijeme boravka u Bijeloj zlostavljan i da je nekoliko puta uboden oštrim predmetom u lice.

Sljedeći svjedok je rekao kako je iz prve ruke čuo da su M.Š. i V.P. na svirepi način ubili čovjeka. Rekla mu je to osoba koja je bila s M.Š. i V.P. na zadatku kada su u kukuruzima zatekli jednu osobu za koju nisu znali tko je.
-Kako su bili okruženi pripadnicima hrvatske vojske, a nisu imali prigušivača, M.Š. je odlučio tu osobu zaklati kako ih ne bi odala hrvatskim vojnicima – kazao je ovaj svjedok istaknuvši da mu je poznato kako je u zatvoru u Bijeloj bio i ubijeni Zdenko Husak, ali da ne zna tko ga je ubio, niti gdje.

Vidjet ćemo hoće li Županijski sud u Zagrebu potvrditi ovu izmijenjenu optužnicu protiv skupine krvoloka, no pitanje je hoće li itko od njih ikada odgovarati za zvjerstva koja su počinili. Poznato je da Srbija i dalje ne izručuje svoje ljude optužene za ratne zločine, a kako vrijeme prolazi, sve je i manja šansa da netko od njih i bude osuđen.

 

Tekst: Stjepko Gambiroža/Bjelovarski list
Foto: Ilustracija