Daruvarčanka Zdenka Zvonarek životni je elan i slikarske motive pronašla u dalekoj Keniji

Daruvarčanka Zdenka Zvonarek svojim je sugrađanima, pa i šire, poznata kao novinarka, pjesnikinja, slikarica, žena puna života i radnog elana. Oni koji ju nešto bolje znaju, upoznati su s tim koliko je truda i rada uložila sve što je radila u životu, ali i kako je hrabro podnijela neke teške trenutke.

Slikati je, prisjeća se, počela još kao malena djevojčica i to zahvaljujući svojoj teti, akademskoj slikarici Heleni Sabolić Zakora. Naslikala je portret svog djeda Josipa, koji je, ugledavši ga, uzviknuo – pa to sam ja! I tako je počela ljubav prema slikanju koju gaji odmalena. Danas taj svoj talent brusi u Africi, točnije u Keniji, u kojoj je završila, jer joj se dogodio – život.

Velike tragedije i odlazak u Afriku

-Moj život je bio ispunjen divnim trenucima i radostima. Obitelj, dvoje predivne djece, Latica i Vedran, posao koji sam voljela i konačno mirovina kada sam se mogla posvetiti unučadi. Onda odjednom, sve se počelo rušiti kao kula od karata. Smrt moje majke, supruga i moje kćerke Latice. Moj Bože ima li te? – Zapitala sam se milijun puta u tim trenucima tuge i beznađa. Tada je stigao poziv da posjetim Afriku. Dogodilo se to 2018. godine. Dok je snijeg bijelio moj Daruvar, ja sam sa zebnjom u srcu sjedila u avionu za Mombasu. Moj domaćin, poznanik iz mladosti, gospodin Zlatko Rostočil, Daruvarčanin koji je i počasni građanin Kenije, učinio je sve da mi prvi boravak na ovom kontinentu učini nezaboravnim. Istočna Afrika, priobalni gradić Diani Beach čije obale oplakuje Indijski ocean, a udaljen je svega pedesetak kilometara od Mombase, sada je moj dom – pojašnjava nam.

Umjesto dva tjedna, u Africi je prvi put ostala tri mjeseca, ali postepeno ga je kroz godine produživala, pa sada u prosjeku tamo živi pet mjeseci.

Zimski dom

– Afrika je divna i zastrašujuće ranjiva. Ona je najbolje što se moglo dogoditi u mom životu. Ovdje su me pozitivno iznenadili ljudi i njihov životni stil, ali i uvijek spremna srdačnost pri svakom susretu – pojašnjava Zvonarek koja je ipak imala problema priviknuti se na tamošnju klimu, ali joj je u tome “pomoglo” divno tropsko voće i povrće.

Odlučila je da će Afrika, točnije Kenija biti njezin zimski dom, pa se, pojašnjava kroz smijeh, već nekoliko godina spasila od kupovanja zimske odjeće. Trenutno je na sedmom putovanju u Afriku, a kaže da su joj sva dosadašnja jednako draga, no svako nosi posebne događaje i prijatelje. Ipak, u Afriku se zaljubila i tu ljubav svaki put dodatno oživi kada tamo ode.

– Jednom prilikom, kad sam putovala 2019. u Afriku, na aerodromu u Dohi, pukim slučajem srela sam dobru prijateljicu iz Praga koja je putovala u Zanzibar. Kakve su bile šanse za to?! Od tad sam još više uvjerena da je svijet mali i da se ništa ne događa slučajno – priča nam anegdotu i napominje kako maksimalno uživa u slikanju u Africi pa svako putovanje “zabilježi” kroz dvadesetak novih slika.

Sa sobom nosi boje, ali slikarsko platno i okvire nabavlja u Africi. Sve potrebne aktivnosti oko slikanja, radi sama ili uz malu pomoć onoga tko je već u blizini.

– Slikam rano ujutro ili kasno poslijepodne, pomalo i zbog visokih temperatura i paklenih vrućina. Iznad glave mi je danonoćno bruje ogromni ventilatori, ali uz njihov zvuk radim svašta. Slikam sve što vidim i što mi padne na um – priča i šalje najnovije, “friško ispod kista”, izašle slike.

Njezin dan u Keniji vrlo je jednostavan. Jutra provodi na obali, zatim se druži s prijateljima, ali i kuha. Naučila je tako pripremiti gulaš – karangu, bijele žgance od bijelog kukuruznog brašna – ugali i salatu od rajčice s lukom i danijom – kačumbari.

No, nedavno je imala i nezgodan događaj.

– Bio je to ubod smeđeg škorpiona u desnu podlakticu, koji se dogodio usred noći. Veliki i mali insekti znaju se kriti u kućama za vrijeme monsunskih kiša u mjesecu studenom. Tako se dogodilo i sa smeđim škorpionom. Ubod je bio dosta snažan, tako da ga osjećam i sad. Na sreću, liječenje ledom, tabletama i kremom bilo je uspješno – pojašnjava.

Afrika je doista, priča kolijevka čovječanstva, a tamošnji ljudi trude se živjeti u ravnoteži s prirodom, dok muku muče kako ostati živ. Muče ih bolesti, mnogoljudnost, manjak hrane, ali im ne manjka vremena za veličanje umjetnosti, čemu se i naša sugovornica divi. Za sad, kaže Zvonarek, planira živjeti nomadski, na relaciji Europa-Afrika i time je posve zadovoljna. Iako ju Afrika vuče da se tamo posve preseli, nedostajali bi joj sin i unučice, a i zdravstvena zaštita nije na adekvatnoj razini.

– Ovoga puta sam odlučila ostati ovdje do početka ožujka 2024. Pet mjeseci je dovoljno. Planiram nove samostalne izložbe u Hrvatskoj od kojih su dvije sigurne, one u Lipiku i Biogradu na Moru. Ako mi se sreća osmjehne mogao bi to biti i Salzburg – priča Zvonarek koja je svoja afrička djela izlagala u Daruvaru ali i još nekim gradovima Hrvatske.

Posebno je zahvalna svojim mentoricama, ali Likovnoj grupi Da, kao i gradu Daruvaru koji joj pružaju veliku tehničku i moralnu pomoć u njezinom životu i radu u Africi. O svojim avanturama, uz brojne fotografije, piše i na društvenim mrežama, a smatra kako bi idealno bilo kada bi smogla snage i sve tekstove uz nadopunu, složila u jednu zanimljivu knjigu u koju bi svi rado jednog dana zavirili.