Hoće li cijene oraha i lješnjaka rasti ususret Božiću?

Sve je bliže ono doba godine, kada će najtraženija roba biti orašidi, svakako najpopularniji orasi i lješnjaci, jer treba za nadolazeće blagdane pripremiti brojne suhe i kremaste kolače.

Njihova cijena, nije se drastično mijenjala već nekoliko godina, unatoč inflaciji, pojašnjava nam Damir Štefec, vlasnik OPG-a Štefec iz Jabučete. Napominje, kako su orah i lješnjak uglavnom cjenovno oko 10 eura za kilogram.

-Razlog cjenovnoj konstanti vjerojatno je veliki uvoz, jer ostale zemlje imaju velike količine orašida i mogu ga uvesti kod nas. Zato mislim da se cijena neće mijenjati ni ove godine – pojašnjava taj vlasnik OPG-a, koji se uzgojem oraha i lješnjaka bavi iz hobija jer se primarno bavi prodajom nekretnina. Tako na otprilike 2 hektara zemlje uzgaja lješnjake, orahe, ali i kestene. Budući da se bavi ekološkom proizvodnjom, dosta mu je komplicirano, pojašnjava nam, dobiti zadovoljavajuće količine koje bi dalje prodavao.

– Ekološka proizvodnja do sad se nije pokazala pozitivnom. Previše je rada, a cijenom se tu ne može postići nikakav značajniji rezultat. Ja nemam velike količine oraha i lješnjaka, ali zbog ekološke proizvodnje ljudi često traže moje proizvode koji nisu tretirani. Posebice oni koji imaju zdravstvenih problema, na primjer s jetrom – pojašnjava Štefec.

Preradom se ne bavi, no ambiciju ima. No, zainteresiran je za potencijalno širenje i spajanje OPG-a i turističke ponude – Čini mi se da je turizam sve popularniji u ruralnim krajevima, pa je možda to smjer kojim će neki OPG-i krenuti – priča nam.

Godina je, što se vremenskih uvjeta tiče, bila dosta nezgodna. Mučila je Štefeca orahova muha, koja je česti problem u ekološkoj proizvodnji, pa se tu mora prirodno uništiti, kao i njezine ličinke da ne bi stvarala probleme iduće godine. Što se plasiranja proizvoda tiče, ističe kako već nekoliko godina orašide ne plasira na tržište, jer ih nema dovoljno, ali prodaje onima koji posjete njegov OPG da se upoznaju s proizvodnjom. Ipak, te su količine zanemarive.

– Po mom nekakvom sudu, trebao bih imati tonu oraha, ali nemam ništa. Problem je taj što se trebaju neke tehničke pojedinosti izmijeniti, a ja sam to posljednjih godina stavio u drugi plan. Još se i sam dvojim, hoće li mi to ostati hobi ili ću ozbiljnije krenuti s radom– kaže Štefec koji je u biznis krenuo jer je prije 15 godina odlučio iskoristiti djedovinu. Ipak, još uvijek nije spreman na neki veći korak – Ja svakako želim s tim nastaviti jer me srce vuče da se time bavim i treba mi više mira i manje stresa, a moram i s mlađim generacijama razmotriti žele li oni krenuti tim smjerom – zaključuje Štefec.