Sabolović: Nažalost, zatvaramo galeriju ‘Barutana’, iako nam ni samima nije jasno zašto

BJELOVAR – U Galeriji “Barutana 1991.” održana je završna konferencija projekta “Društvenim poduzetništvom do osuvremenjivanja muzeologije hrvatske vojne baštine” financiranog sredstvima Europskog socijalnog fonda i Vlade Republike Hrvatske. Ukupna vrijednost projekta iznosi 158.978,05 eura ili 1.197.820,12 kuna dok EU sufinanciranje projekta iz ESF iznosi 85 posto vrijednosti projekta.

Društvo za očuvanje hrvatske vojne tradicije pomoću bespovratnih financijskih sredstava iz Europske unije u okviru projekta UP.02.3.1.03.0131 izvelo je suvremeni muzejski postav Galerije “Barutana 1991.” kako bi posjetiteljima i svim zainteresiranima omogućio potpun i kvalitetan doživljaj izloženih predmeta koji pričaju priču o velikoj hrabrosti i žrtvi prilikom stvaranja Domovine.

– Nakon dvije godine zaista mukotrpnog rada, ne samo zaposlenih kojih je kroz projekt prošlo pet, nego i volontera koji su postav digli na noge, došli smo do završetka projekta. Ukupna vrijednost projekta bila je nešto više od milijun i 190 tisuća kuna što je bila velika financijska injekcija za naš prostor – rekao je Marin Sabolović, predsjednik Društva za očuvanje hrvatske vojne tradicije.

– Usprkos i do dan danas nejasnim razlozima zašto nismo dobili odobrenje za uvođenje ulaznica kao muzejskog standarda, simbolične ulaznice od 1,50 eura smo uveli kao dragovoljne ulaznice, mi smo na kraju uspjeli doći do brojke od 10 408 posjetitelja kroz dvije godine rada. Tu ne govorim o broju posjetitelja koji nisu platili ulaznicu, a to uključuje branitelje i djecu. Imali smo 1500 djece posjetitelja. To su jako velike brojke. Broj onih koji su bili na postavu na otvorenom odnosno nisu platili ulaznicu sigurno je veći od 30 tisuća – kaže Sabolović.

Odlični rezultati, dodaje, očito su nekoga zasmetali pa će Društvo s 31. sječnjem morati napustiti Spomen-područje Barutanu.

– Mi tu odluku hoćemo i moramo prihvatiti, ali ostavlja se pitanje koji je razlog tome. Ja i dalje smatram da Društvo za očuvanje hrvatske vojne tradicije dobro radi, da je svaki naš potez bio dobar potez i da je naš najveći krimen što obitelji nismo vratili bistu Petra Stipetića na traženje ovdašnje politike. Zbog toga smo očito mi u duhu personalnog rata proglašeni personalnim ratom ovdje na spomen-području. Čim smo proglašeni personalnim ratom, automatski je došlo nekoliko poziva s juga Hrvatske, što me iznenadilo, koji su predložili da svoje eksponate preselimo na jug i to u dva grada i četiri okolne općine. Rekli su da kada god želimo možemo obići ono što nam oni nude. Ja sam ostao šokiran jer očito su svi prepoznali postav više nego je on prepoznat ovdje. Mi ćemo ipak otići u zasluženu mirovinu jer od ovoga nismo imali ništa, naravno govorim s financijske prirode – priča Sabolović.

Društvo za očuvanje hrvatske vojne tradicije tako se odlučilo pozdraviti s gradom Bjelovarom.

– Pozdravit ćemo se s gradom Bjelovarom uz znak zahvale. Ako je ovo bila žrtva za zaštitu digniteta i vrijednosti Domovinskog rata, a definitivno je general Stipetić jedan od važnijih osoba u tom dignitetu, ja sam strašno ponosan što se njegova bista i dalje nalazi u Bjelovaru – dodaje.

S 26. studenim, zatvaraju svoja vrata za javnost, a Galerija “Barutana 1991.” više neće postojati.

– Volio bih da mediji postave pitanje Gradskom muzeju Bjelovar koliko su u isto vrijeme ostvarili prihoda od ulaznica. Nećemo špekulirati o broju posjetitelja jer je to irelevantno, ali broj ulaznica govori sve. Govorim to jer Gradski muzej Bjelovar ima 17 zaposlenih. Nakon ovog pogona od petero ljudi, Galerija “Barutana 1991.” će ostati na volonterima koji će i dalje provoditi izložbe. Mi smo uspješni jer smo napravili ustanovu koji nitko ne može ugasiti bez obzira što nemamo prostor. Nastavit ćemo djelovati i dalje, vjerojatno u obliku gostujućih izložbi. Tvrdim da je ovo učinjeno na štetu grada Bjelovara jer je najveći udio naših posjetitelja bio iz drugih gradova. Sigurno je 80 posto posjetitelja bilo nedomicilno, a od toga 20 posto stranaca, Poljaka, Francuza, Čeha, Slovaka, Kineza i ostalih, onda je dovoljno jasno koliko smo bili prepoznati – poručio je Sabolović.

U sklopu završenog EU projekta, Galerija “Barutana 1991.” uspjela se uzdignuti na razinu ustanove.

– Upisana je u registar javnih i privatnih muzeja u Hrvatskoj što je veliki korak. Mnoge ustanove dugo nisu bile u takvom statusu. Za jednu skupinu laika i amatera, mislim da smo pokazali veliku dozu profesionalnosti. Svojim ćemo građanima Bjelovara uvijek biti dostupni za proučavanje građe i arhivskog gradiva. Koliko sam čuo, ovaj prostor preuzima Gradski muzej Bjelovar i ja im želim sreću jer ovime nije bilo lako upravljati. Mi smo od prostora koji nije bio iskoristiv, napravili nešto važno i prvi put imali ugovor o korištenju Barutane. I u našem mandatu, unutra se ulazilo kaubojski bez ikakvih posljedica. Kada smo prvi put ušli unutra zatekli smo razbacane stolce, miševe, opuške, alkohol u hladnjaku, nešto stranačkih pamfleta stranke “Bandić Milan 365” koji su tu imali ured. Mi smo od toga na kraju napravili muzej što je očito bila kazna s kojom ćemo živjeti – zaključio je Sabolović.

Ovaj tekst je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.