Mjesto prvog srbočetničkog logora bit će pretvoreno u spomen-područje

U sklopu inicijative požeško-slavonske županice Antonije Jozić, 30. listopada u Pakracu je organizirana prezentacija konceptualnog rješenja za buduće spomen-područje logora Bučje. Ovaj događaj predstavlja važan korak prema dostojanstvenom sjećanju na tragične događaje koji su se odvijali na tom mjestu tijekom Domovinskog rata.

Gradonačelnica Pakraca Anamarija Blažević, istaknula je da je početkom siječnja, na inicijativu županice Jozić, pokrenut dijalog o uređenju prostora bivšeg srpskog koncentracijskog logora Bučje. Cilj je pretvoriti taj prostor u spomen-područje koje će zauvijek čuvati sjećanje na sve žrtve tog tragičnog mjesta. Bučje je bilo prvi srbočetnički logor na području Republike Hrvatske, kroz koji je prošlo više od 300 osoba, uključujući i dr. Ivana Šretera. Gradonačelnica je ovom prigodom istaknula važnost prenošenja istine o zlodjelima i patnjama koja su se dogodila na tom mjestu na mlađe i buduće generacije.

Prilikom predstavljanja idejnog rješenja za spomen-područje logora Bučje, koje je izradio poznati hrvatski arhitekt Andrija Rusan, požeško-slavonska županica Antonija Jozić, istaknula je značaj tog arhitekta, koji je, između ostalog, već kreirao i spomenik na Papuku za jedanaestoricu poginulih hrvatskih branitelja. No, istaknula je da je najvažnije da svi zainteresirani, posebice bivši logoraši i hrvatski branitelji, daju svoje prijedloge, primjedbe i pohvale kako bi zajedno oblikovali konačno arhitektonsko rješenje na koje će svi s ponosom gledati.

Županica Jozić je također naglasila da je Bučje, osim što je bilo mjesto logora, bilo i mjesto susreta dviju brigada HV-a, 123. i 127., te točka gdje su se simbolično susreli branitelji Lipika i Pakraca s braniteljima Požeštine. Naručitelj ovog projekta je Požeško-slavonska županija, dok samo spomen područje logora Bučje pripada Gradu Pakracu, istaknula je županica.

Kako je istaknuo arhitekt Andrija Rusan, autor ovog idejnog projekta, spomen-obilježje logora Bučje trebalo bi na suvremen način reinterpretirati prošlost. Kad je pozvan za izradu idejnog rješenja, odlučio je posjetiti to mjesto kako bi stekao bolji uvid u njegovu sadašnjost i povijest, te kako bi pokušao osjetiti atmosferu samog mjesta.

Cilj ovog projekta je transformirati područje nekadašnjeg logora na način koji će odražavati duboko poštovanje prema žrtvama tog tragičnog logora iz vremena Domovinskog rata, na dostojanstven i suvremen način, naglasio je arhitekt Rusan.

Događaju su prisustvovali predstavnici Udruge bivših logoraša srpskog koncentracijskog logora Bučje, ali i predstavnici braniteljskih udruga. Oni su općenito izrazili zadovoljstvo načinom na koji je koncipirano spomen-područje, a arhitekt Rusan je preliminarno dogovorio budući sastanak s tim udrugama, kao i s predsjednikom Gradskog vijeća Pakraca, Miroslavom Ivančićem. Na tom sastanku će se raspravljati o prijedlozima i mogućim izmjenama početne ideje.

Među stotinama zarobljenika bio je i legendarni doktor Šreter

-Doktor Ivan Šreter je Pakračanin koji je bio pravednik i mirotvorac. Nazivali su ga i čovjekoljupcem. Zagovarao je ljubav prema bližnjima i čovjek je za njega stvarno bio najvažniji – tim je riječima prije nekoliko godina za naš portala jednog od najpoznatijih zarobljenika u logoru Bučje, dr. Ivana Šretera, opisala pakračka gradonačelnica Anamarija Blažević.

Doktor Ivan Šreter rodio se 22. prosinca 1951. godine u Pakracu, gdje je završio osnovnu i srednju školu. Nakon što je diplomirao na Medicinskom fakultetu u Zagrebu 1978. godine, postaje liječnik, a potom i ravnatelj lipičke bolnice. Bio je prvi predsjednik općinskog Ogranka HDZ-a i predsjednik Kriznog štaba za Zapadnu Slavoniju. Zalagao se za nenasilje i pozivao na prestanak terora i mir. Istaknuo se po razboritosti i dobroti, kao pobornik rješavanja razmirica mirnim putem. To ga nije poštedjelo mučne sudbine u Domovinskom ratu. 18. kolovoza 1991. je otet na barikadi u Kukunjevcu i pretpostavlja se da je potom odveden u logor Bučje gdje je prema svjedočanstvima zvjerski mučen. Njegovi posmrtni ostaci ni danas nisu pronađeni niti je itko odgovarao za ono što mu se dogodilo. No, on nije zaboravljen, pa tako na neki način i nakon smrti nastavlja promicati mir i toleranciju zahvaljujući tome što je upravo njemu u čast proglašen Nacionalni dan mirotvorstva.

Ovaj tekst je sufinanciran od strane Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.