Vjenceslav Herout: Mislili smo da mlade ne zanima zavičajna povijest, ali bili smo u krivu

Poznati daruvarski povjesničar i profesor Vjenceslav Herout 10. rujna ove godine proslavio je 80. rođendan. U svojoj bogatoj karijeri, profesor se kroz brojne književne zapise bavio istraživanjem zavičajne povijesti, kako na hrvatskom, tako i na češkom jeziku. Tim povodom razgovarali smo o njegovim životnim izborima koji su fokusirani na lokalnu povijest i o zavičajnoj povijesti općenito. On sam ističe kako je život u manjem mjestu kod njega prirodno potaknuo želju za učenjem o zavičajnoj povijesti.

-Ja sam odrastao u razdoblju kada nisam slušao radio i televiziju, a vidike sam proširio kada sam ovladao čitanje koje se u početku ograničilo na bajke i priče koje su sadržajem bile daleko od stvarnog života. Priznajem da sam i ja ponekad rado slušao razgovore starijih ljudi o prethodna dva svjetska rata, ali mnogo toga nisam razumio, posebno nisam shvaćao zašto su se ljudi međusobno ubijali, a od starijih na takva pitanja odgovor nisam dobio. Točno je da nisam tada mnogo toga razumio ni iz zavičajne povijesti pa sam tek kasnije, nakon studija, počeo istraživati što se to zbivalo u prošlosti u mojem zavičaju – kaže i ističe da se ne slaže da je do sada o svemu napisano jer se puno toga još treba istražiti što možda neće uspjeti ni naraštajima nakon nas.

Herout, koji gotovo čitav život zapisuje crtice o svijetu oko sebe, ne zavarava se idejom da piše za živuće generacije, jer aktualnu mladež ono što on ima za reći, iskreno – ne zanima.

-Svjestan sam da svi ljudi nisu zainteresirani za ono što pišem ili objavljujem i zato iskreno govorim da ne pišem za današnje naraštaje, nego za naraštaje koji se još nisu rodili. Vjerojatno svakog od nas manje zanimaju zapisi o suvremenim zbivanjima jer o njima doznajemo iz medija. Međutim, ako naiđemo na neki zapis pisan prije 50 ili više godine, odnos prema napisanom tekstu je uglavnom drugačiji. Stoga i danas napisani prilozi za 50 godina, bit će sigurno zanimljivi generacijama koje dolaze – pojašnjava.

No, zbog potrebe da zapisuje brojne crtice iz života, svjestan je aktivnog problema pohranjivanja arhivske građe na području Bjelovarsko-bilogorske županije. Ipak, ne odustaje od ideje da se zapisi adekvatno pohranjuju, jer buduće generacije inače neće puno toga imati prilike saznati.

Sam smatra kako se o našem prostoru kroz povijest ne uči dovoljno, što je vidljivo pregledom udžbenika. No, interes učenika nije malen.

– Sjećam se da je naš aktiv povjesničara s područja BBŽ prilikom županijskih takmičenja iz povijesti, uz službeno testiranja, sastavio i jedan test poznavanja znanja iz povijesti BBŽ. On je trebao biti samo informativan i dobrovoljan. Mi smo čak učenicima unaprijed dali oko sto pitanja jer nismo ih htjeli dodatno opterećivati. Zanimljivo je da je interes za ovo područje bio velik, a rezultati iznad očekivanja. Ipak nakon dvije godine truda odustali o tog našeg „ilegalnog posla“, ali smo dokazali da je kod učenika bio veliki interes za zavičajnu povijest – pojašnjava. Učenicima bi danas od velike koristi bilo kada bi se u sve nastavne predmete ubacio dašak lokalnih informacija.

Što se tiče njegovih životnih odabira, mijenjao ih ne bi.

-Ja nikad nisam bio opterećen nekom idejom o životnom cilju, osim želje da kroz školovanje steknem neko zvanje i da živim boljim životom nego moja seljačka obitelj. Čak ne bih mogao reći da sam u toj želji imao podršku roditelja koji su težili da nastavim njihovim putom, eventualno da izučim neki zanat. Moja me je obitelj koristila u ispomoći u ratarskim poslovima uz preporuku „ da učim u nedjelju“. Nisam također bio opterećen da se uključim u politički život, iako sam rano spoznao da je napredovanje vezano za politički rad – ističe profesor koji s ponosom kaže da se nikad nije politički opredijelio. Baš zato što je išao po svome, neki projekti su mu kroz život bili teže ostvarivi, ali nikad nije žalio za svojim izborima.

-Moji raniji planovi su nakon izlaska Povijest Daruvaru, na čemu sam inzistirao više desetljeća, ispunjeni, jer je i Daruvar, u kojem sam proveo više od četiri desetljeća, dobio jednu objedinjenu knjigu o daruvarskoj prošlosti. Jednako tako, u višegodišnjem radu uspjelo mi je izdati o svom trošku knjigu o prošlosti svoga roda gdje sam obradio oko 150 obitelji koje imaju isto prezime kao ja. Time mogu reći da sam se bavio i genealogijom i istražio korijene mnogih obitelji – napominje i dodaje kako s godinama ipak smanjuje obujam svojih poslova kako bi očuvao svoje zdravlje. No, budućim generacijama ostavio je bogatu arhivu crtica iz lokalnog života i time već sada osigurao svoje mjesto u lokalnoj povijesti.