Urod je jednima podbacio, drugima premašio, ali može li itko biti zadovoljan?

Užurbamo je ovih dana na poljima na koja su ušli kombajni u berbi kukuruza. Gudovački farmer Mirko Katalenić ove je godine kukuruz zasijao na 50 hektara, no ovo mu je jedna od najlošijih godina koje pamti.

-Od proljeća, pa skroz sada do jeseni je bila izrazito mokra godina što na našem terenu kukuruz ne podnosi, a to se odrazilo na prinos. Bilo je presijavanja, troškovi su bili užasno veliki, a prinos nije onolik koliki bi trebao biti s obzirom na uloženo – razočaran je Katalenić.

Dok je prošle sušne godine po hektaru imao i do deset tona kukuruza, ove će imati najviše 6,5. Ipak, prema prvim procjenama Državnog zavoda za statistiku ove će se godine na području cijele zemlje u odnosu na prošlu proizvesti 21,7 posto kukuruza više. Jedan od razloga je što je u usporedbi s 2022. povećan broj površina pod tom kulturom, a drugi što je izuzev u slučajevima kada su zbog kiše poljoprivrednici kukuruz morali sijati nekoliko puta, ova godina kukuruzu proizvodno pogodovala.

-Nismo imali dug sušni period i u vrijeme nalijevanja, oplodnje i cvatnje kukuruza je bilo kiše, nisu bile ni ekstremne temperature i zato ga imamo više – tumači Mato Brlošić iz Hrvatske poljoprivredne komore.

Iako se čini da domaći ratari zbog toga mogu zadovoljno trljati ruke, nije tako. Domaće potrebe za kukuruzom su malo manje od milijun tona, a ove će ga godine biti dva milijuna tona i pitanje je kome će ga plasirati. Stočarstvo je posebno zbog afričke svinjske kuge u silaznoj putanji, a na ostalim tradicionalnim tržištima je došlo do poremećaja.

-Najveće tržište je nama Italija, a oni su se poprilično snabdjeli robom iz Ukrajine zbog čega je potražnja znatno manja nego što je bila prethodnih godina – upozorava Brlošić.

Ulazni troškovi su istovremeno bili veći, a otkupna cijena je u odnosu na prošlu godini srezana za 50 do 60 posto.

-Poljoprivredni proizvođači neće imati nikakav dohodak i bit će sretni ako pokriju troškove. Sjetimo se da je kukuruz prošle godine bio oko 300 eura za tonu, a sada je 130 do 140 eura tona – napominje Brlošić.

Većina uzgojenog kukuruza će ostati u silosima i čekati bolje dane jer ga se neznatan dio koristi kao biomasa. Kada su bioplinska postrojenja bila na maksimumu s 47 megavata instalirane snage je oko četiri posto uroda kukuruza bilo korišteno kao biomasa dok je danas to tek oko jedan do dva posto. Problem je nastao prošle godine kod, kako kažu proizvođači, ekstremnog rasta cijena sirovina.

-Mi smo kao postrojenja nažalost neuspješno s našim poslodavcem, državom pregovarali, ali ona nije intervenirala zbog čega se više od pedeset posto bioplinskih postrojenja ugasilo – opisuje sumorno stanje sektora predsjednik Hrvatske udruge proizvođača bioplina Marijan Cenger.

Takvo stanje Cenger drži porazom društva.

-Hrvatska je u posljednjih šest, sedam godina uložila velik novac u biopostrojenja jer su ona potrebna društvu jer rješavaju niz problema kao što je smanjenje emisija ugljikovog dioksida, a na kraju kada je trebalo u maloj mjeri pomoći, reakcija države je izostala što je rezultiralo katastrofalnim stanjem u sektoru bioplina koji danas imamo – zaključuje Cenger.

Iako statistika sugerira da je za kukuruz ovo zlatna godina, zlati se samo na papiru dok je stvarnost gorka.

Ovaj tekst je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.