Lani se ubilo 529 osoba: O okidačima, rizičnim, ali i protektivnim faktorima razgovarali smo sa psihijatricom Ivom Manestar

Prema podacima Ministarstva unutarnjih poslova, u 2022. godini u Hrvatskoj je evidentirano 529 samoubojstava te 734 pokušaja samoubojstva. Od ukupnog broja samoubojstava, njih 75 posto počinile su osobe muškog spola. S ciljem podizanja svijesti o mogućnosti prevencije, odnosno sprječavanja samoubojstava svake godine sredinom rujna obilježava se Svjetski dan prevencije samoubojstava. O ovoj temi razgovarali smo sa subspecijalisticom socijalne psihijatrije Ivom Manestar koja pojašnjava kako se samoubojstvo ili suicid definira kao čin svjesnog i namjernog oduzimanja vlastitog života. Oduzimanje vlastitog života je posljedica prirodnog ili stečenog manjka nagona za samoodržanjem. Kada gledamo kroz povijest, suicid se također javlja u sklopu različitih uvjerenja i motiva.

Predispozicije i rizični faktori

– Suicidalnost je pojam koji uključuje misli o suicidu, prijetnje, planove, pokušaj suicida i izvršen suicid. Postoje predispozicije i rizični faktori za suicidalno ponašanje, kao što su na primjer disbalans neurotransmisije u mozgu i psihičke bolesti, ranija traumatska iskustva, samoozljeđivanje, prethodni pokušaj suicida, suicid u obitelji, sklonost impulzivnosti ili beznađu. Osoba se odlučuje na suicid u stanjima kada je duševna i emocionalna patnja jača od njezinih adaptivnih resursa. Okidači mogu biti gubitak (bilo emocionalni, materijalni, statusni i dr.) i različiti drugi stresogeni faktori. Postojanje faktora okidača ne znači da će osoba biti sklona suicidalnosti, nego je potrebno da osoba ima dublju predispoziciju za suicidalno ponašanje – pojašnjava doktorica Manestar s Odjela za zaštitu mentalnog zdravlja i prevenciju ovisnosti Zavoda za javno zdravstvo Bjelovarsko-bilogorske županije.

Napominje kako su suicidalna promišljanja i pokušaji najčešće prisutni kod osoba koje boluju od različitih psihičkih bolesti kao što su depresivni poremećaj, bipolarni poremećaj, posttraumatski stresni poremećaj i psihotični poremećaji. Suicidalnost se također javlja, nastavlja psihijatrica, kod ovisnika o psihoaktivnim tvarima ili u sklopu ovisničkog ponašanja. Organske promjene na mozgu koje utječu na promjenu ličnosti također mogu biti uzrokom suicida. Određene karakteristike ličnosti, odnosno poremećaji u samoj strukturi ličnosti su također rizični faktori za pokušaj suicida.

– Hoće li osoba pokušati suicid ovisi, dakle, o različitim rizičnim faktorima, stresorima i predispozicijama, ali i o prisutnim protektivnim faktorima u njenom životu. Važni protektivni faktori su podržavajući interpersonalni odnosi unutar obitelji i široj socijalnoj okolini, razvijene vještine rješavanja problema i konflikata, duhovnost, socijalna i društvena podrška, uključivanje u liječenje. U današnje vrijeme, postoje kvalitetne i učinkovite metode liječenja lijekovima u kombinaciji sa psihoterapijom, tako da je izrazito važno pravovremeno reagirati i potaknuti osobu da potraži hitnu psihijatrijsku pomoć u nadležnoj zdravstvenoj ustanovi – upozorava doktorica dodajući kako, nažalost, samoubojstvo nije uvijek moguće spriječiti, a znakove koji upućuju na rizik od samoubojstva nije uvijek lako prepoznati, bilo da ih osoba ne pokazuje ili ih se ne vide na vrijeme.

Znakovi koji upućuju na rizik od samoubojstva

– Neki od znakova koji mogu upućivati na suicidalne misli i namjere su sniženo raspoloženje, bezvoljnost, impulzivnost, nemir i tjeskoba, povlačenje iz odnosa i dosadašnjih aktivnosti, pričanje o suicidu, okupiranost radnjama koje upućuju na opraštanje, promjene u odnosu na dosadašnje ponašanje. Važno je naglasiti da iznenađujuće dobro raspoloženje nakon perioda depresije može ukazivati da je osoba odlučila svoje probleme “riješiti” oduzimanjem života – otkriva naša sugovornica naglašavajući kako suicid predstavlja veliki javnozdravstveni problem u cijelom svijetu.

– Želimo li smanjiti pojavnost suicida u populaciji i želimo li mentalno zdravu zajednicu, kao društvo moramo ulagati i poticati mentalnozdravstveno opismenjavanje građana, osigurati i zadovoljiti osnovne egzistencijalne potrebe, osigurati dobre radne uvjete i zapošljavanje, izgrađivati okolinu sigurnu od nasilja, poticati pozitivna obrazovna iskustva, podržavati milje u kojima se poštuju osnovna ljudska prava. U prevenciji narušenog mentalnog zdravlja, važnu ulogu ima ulaganje u kvalitetno roditeljstvo i obitelj. Upravo je prisutnost roditelja u odgoju djeteta i odnos povjerenja koji se gradi u obitelji temelj za dobro mentalno zdravlje pojedinca, a onda i cijelog društva – upozorava doktorica Manestar.

 

Ovaj članak sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.