Kusonje je upisano u povijest zbog dvije velike tragedije u Domovinskom ratu

Na današnji dan prije 31. godinu dogodila se jedna od najvećih tragedija u Domovinskom ratu. U selu Kusonje kod Pakraca u srbočetničkoj zasjedi stradalo je 18 mladića, dragovoljaca Zbora narodne garde, pripadnika A satnije 105. Brigade. Uz njih, poginula su i dva policajca.

I danas se lome koplja oko toga tko je kriv za tragediju te se postavlja pitanje je li ona mogla biti izbjegnuta, no odgovore na ta pitanja vjerojatno nikad nećemo doznati. Ono što je sigurno jest to je da se povijest ne može promijeniti, kao ni da mladi životi ne mogu biti vraćeni.

Tog ratnog ljeta 1991. selo Kusonje, udaljeno nekoliko kilometara od Pakraca, bilo je uporište pobunjeničke srpske vojske iz kojeg se grad tukao minobacačkom vatrom. Početkom rujna hrvatski branitelji dobili su dojavu kako se u Kusonju sprema smjena snaga, kako je ondje ostalo vrlo malo srpskih vojnika te da se relativno lako može zaplijeniti minobacačko oružje i streljivo. Stoga su odlučili krenuti u akciju.

Upali u zasjedu

Međutim, informacije kojima su raspolagali branitelji pokazale su se netočnima i satnija koja je krenula u Kusonje upala je u zasjedu. Hrvatski vojnici pušteni su u selo, gdje im je zapriječen prolaz, a vozilo u kojem su bili pogođeno je protuoklopnom minom. Branitelji su se nakon toga sklonili u kuću na broju 55 odakle su neko vrijeme pružali otpor, no bitka je završila na najgori mogući način. Većina je poginula, a sedmorica ranjenih pripadnika satnije mučki su zlostavljani, masakrirani i ubijeni.

Tijela poginulih pokopana su pored rječice Brusnica, no javnost i članovi obitelji to su doznali tek pet mjeseci kasnije. Posmrtni ostaci su ekshumirani i predani obiteljima krajem siječnja sljedeće godine, nakon čega su sahranjeni na bjelovarskom groblju Borik.

No, tih 20 mladih ljudi nisu jedine žrtve iz Kusonja. Dvije godine nakon njihove pogibije, prilikom polaganja vijenaca i odavanja počasti na mjestu njihova stradavanja, od podmetnute mine poginula su još trojica pripadnika 105. brigade.

To je područje tada vrijeme nadzirao UN, a o samom događaju u novom televizijskom serijalu „Otkos, Orkan, Papuk – Propast projekta Velike Srbije“, koji će uskoro biti predstavljen javnosti, progovorio je tadašnji zapovjednik Policijske postaje Pakrac Nikola Ivkanec.

-U to vrijeme srpska vojska je bila u Kusonju smještena desno od ceste na svojim položajima, naoružana do zuba. Mi smo držali cestu pod kontrolom, no svega 200 metara dalje su bili njihovi položaji. Toga dana, 8. rujna, u Pakracu se otvarala nova škola koju je financirala vlada Velike Britanije, a kako se škola nalazila sve 200 metara od srpskih položaja na Gavrinici, imali smo ondje jako osiguranje – prisjeća se Ivkanec.

Krv i užas

Međutim, tog jutra pakračka policija dobila je dojavu o tome da prema Kusonju kreće kolona rodbine stradalih u organizaciji 105. brigade iz Bjelovara kako bi održali komemoraciju za branitelje koji su stradali dvije godine ranije.

-Bio sam zatečen jer do tada nismo imali nikakvih saznanja da će komemoracije uopće biti i to nije izgledalo pametno s obzirom na stanje sigurnosti koje je bilo veoma složeno. K tome, bili smo fokusirani na osiguranje otvaranja škole – kaže Ivkanec koji je o svemu obavijestio UNFROFOR. UNPROFOR je odobrio održavanje komemoracije te pregledao i osigurao mjesto održavanja komemoracije, a pritom im nije bilo ništa sumnjivo.

-Mi tada nismo znali da UNPROFOR nema inženjerijsku postrojbu s minodetektorima, pipalicama i inženjercima koji bi detaljno pregledali teren – kaže Ivkanec, koji je i sam krenuo na komemoraciju u pratnji zapovjednika 105. brigade, svog sugrađanina Stanka Palića. Prisjeća se kako je sve krenulo prema protokolu. Vijence na mjesto pogibije prvo su položili predstavnici vojske i policije, no kada su istim putem krenule dvije članice obitelji stradalih, nagazile su na minu i došlo je do strašne eksplozije.

-Nastao je urnebes, jauk, vriska. Posvuda prašina, krv i užas. Nisam u prvom trenu shvatio što se dogodilo, no odmah smo krenuli izvlačiti ranjene, bez promišljanja ima li još mina. Već u sedmoj minuti, imam i snimku, ranjeni su bili u Domu zdravlja – kaže Ivkanec.

U nesreću su poginuli Mirko Pereš, Stanko Palić i Željko Šegović, a više je ljudi ranjeno. O strašnom događaju otvorena je istraga koju je tražio sam Franjo Tuđman, a jedno povjerenstvo formirao je i tadašnji ministar Ivan Jarnjak.

-Ta su istražna povjerenstva provela istragu i utvrdila da u sigurnosnom sustavu Policijske postaje Pakrac nije bilo propusta. Međutim, jasno je da je ipak u cjelokupnom sigurnosnom vojnom sustavu napravljen jedan propust. U najboljoj namjeri da se sačuva tajnost na vrijeme nije animirana Policijska postaja da poduzme mjere koje je trebalo poduzeti, već se nam sam dan komemoracije to tražilo od UNPROFOR-a – kaže Ivkanec koji i danas vjeruje da UNPROFOR nije smio dozvoliti održavanje komemoracije.

Foto: Wikipedia

Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija